Pismo iz zatvora

Treba doći u zatvor, među ovih hiljadu i više zatvorenika, pa potpuno shvatiti kakvu ste zemlju stvorili.

Otvoreno pismo Milu Đukanoviću i Dušku Markoviću iz zatvora u Spužu

Gospodine Đukanoviću, u sobi broj dvadeset, ima lijepo mjesto za vas, upravo ga gledam: u ćošku ćelije, malo prašnjavo, ali je dušek dobar. Konstrukcija je željezna, kao i rešetke na prozoru, pa će biti čvrsto, ne brinite.

Iznad njega još dva su kreveta, u zatvoru ima i kreveta na dva sprata, pa bi bilo zgodno da se na samom vrhu smjestite vi, gospodine Markoviću. Vi bi trebalo, vjerujem, da preuzmete rizik visine, a krevet između vas i vašeg scenografa, predlažem, neka bude pečat zatvorske komocije, zaslužene minulim radom. 

Tek sada vidim čisto: ovo je mjesto za vas, gospodo. Dok nijesam došao, znao sam teorijski, sada to uviđam praktično, iz ovog svog kratkog zatvorskog iskustva. Zapravo, još preciznije: ovo je jedino pravo mjesto za vas! Čekaće vas. Vi ste, formalni i neformalni premijeru, tipični predstavnici duha neslobode i zatvora, zato je ovo vaša buduća kuća, a ne moja: ja sam i ovdje slobodan koliko i napolju. Ako ne i više. 

Možemo da se kladimo, u sva vaša ništavna blaga, da mirnije, i to neuporedivo, spavam ovdje, nego vi u vašim vilama. Krevet nije najudobniji, ali čuva istinu: moj san o slobodnoj Crnoj Gori, san slobodnih građana ove zemlje, nosi mir koji vi nikada nećete osjetiti. Ni napolju, ni kada dođete ovamo.

Neslobodan čovjek ne stvara slobodu, gospodo eksponenta zla, a sloboda stanuje u čovjeku, ma gdje on bio, pa i u zatvoru. Isto tako, nije čovjek u zatvoru koliko zatvor u čovjeku, i vi ste hodajući dokaz toga: ma gdje bili imaćete rešetke oko sebe. Kada bih morao da biram prije bih izabrao ovaj moj zatvor, moju „neslobodu“, nego tu vašu „slobodu“. Kao što sam, uostalom, i izabrao.

Ja se među kriminalcima ovdje osjećam slobodno i bezbjedno, a vi se i među slobodnim ljudima osjećate neslobodno i nesigurno. Ni u toalet ne idete bez lične garde. Šta mislite: zašto je to tako? Zato što nemate petlje za slobodu i zato što znate koliko vas sloboda ne voli. Zarazili ste se vlašću, pojela vas je pohlepa, guta vas kukavičluk, a vi se zavaravate da ste slobodni.

Treba doći u zatvor, među ovih hiljadu i više zatvorenika, pa potpuno shvatiti kakvu ste zemlju stvorili. Umjesto da zatvor bude kazna za kriminalne klanove, oni se ovdje utvrđuju i razvijaju, motivišu i šire, cvjetaju. Vi to ne sprečavate, iako možete, naprotiv: iako su kriminalci na dlanu i na oku, dvadeset četiri sata, iako je mreža kriminalnih klanova potpuno dostupna, iako moraju biti poslušni kao djeca, kriminalna hobotnica se ne uništava već raste i buja, pod vašim patronatom.

Zemlja u kojoj je (vaš) kriminal na vlasti, kriminal je na cijeni. Vi, kao malo ko i malo gdje, cijenite lojalnog kriminalca, a sajam za odabir takvih je zatvor: sistem ih ovdje, okom načelnika i komandira, prati i ocjenjuje, pa, ako se pokažu, izvlači i koristi. Vi ste politički pogon tog mehanizma. Stvorili ste kriminalnu avliju. 

Kojeg god sam kriminalca ovdje sreo i sa njim porazgovarao, moram vam priznati, Đukanoviću i Markoviću, pošteniji i vaspitaniji je od vas. Mnogi ovdje izdržavaju kazne zatvora i zbog neplaćenih računa za struju, sirotinja, dok vi koji ste poharali i još arčite firmu koja proizvodi struju, vi ste van zatvora. To je vaše pravosuđe i pravosuđe za vaše: kriminalac može biti svako, osim vas i vaših.

Zatvor je za sitne kriminalce, vlast za one organizovanije i veće: ako pokradeš prodavnicu- ideš u zatvor, ako pokradeš državu – tražiš novi mandat; ako pokradeš banku – evo te u zatvoru, ako banka kreditira narkoboseve – brat si premijera; ako ubiješ čovjeka – čeka te zatvor, ako u smrt deportuješ njih stotinu – računaš na dodatne godine vlasti. Spirala crnogorskog zla.

Da vas obradujem, sadašnji i bivši premijeru, mnogima ste ovdje uzori. Kriminal prepozna kriminal, a kriminalni moral – koji je promovisala vaša bivša državna tužiteljka – cijeni vaše napore: kriminalci se u ovoj zemlji osjećaju slobodno, a kriminal bezbjedno. Stvorili ste sistem po svojoj mjeri i sopstvenim vrijednostima, efekat ogledala: kriminogeno društvo. 

Gospodo budući robijaši, čujem da ste za koji dan zakazali finale dugogodišnje lavine nasilja i prevare: sjednicu skupštine na kojoj će vaša parlamentarna posluga podignuti ruke za članstvo u NATO-u. Mimo građana (iako njih 84% to želi!), mimo opozicije (u poluparlamentu) i mimo anti-NATO kritičara, od kojih su, u ovom trenutku, makar dvojica u zatvoru, a jedan od njih ovo piše. Pune ruke preispitivanja vaših odluka čeka slobodnu Crnu Goru, čim vi dođete u ovaj zatvor.

Gospodine Đukanoviću, šetam prije neki dan zatvorskim krugom, lijep dan, i pričam sa mladićem, dilerom droge, višestrukim povratnikom. Prenosim vam sada da ste njegov ideal, sve što bi on želio biti, tako on zamišlja sebe ako uspije u poslu. 

Meni se, i to da kažem, pojedini ovdje smiju jer pišem i čitam, na ovom krevetu, po cijeli dan. Srećan sam zbog toga.

I slobodan.

Marko Milačić

 
Top