MARX U SABORU

Ne bih gledala zasjedanje Sabora da me nije u dušu pogodila sudbina gospođe Suzane Šešo. Gospođa je radila u zadarskom Intersparu. Nakon tko zna koliko sati neprekidnog robovskog rada osjetila je glad pa uzela dvije “fete” nečega mesnatoga. To su snimile kamere, gospođa je ostala bez posla jer je, kako je presudio sud u Zadru, “konzumirala hranu bez odobrenja.”Sudbina gospođe Šešo u srce je dirnula čitavu gladnu Hrvatsku. Kako je netko, makar i u ime zakona, skupio hrabrost da gladnoj ženi da otkaz zbog “konzumiranja hrane bez odobrenja.” Očito, nikako se ne možemo naviknuti da živimo u pravnoj državi u kojoj je lopov lopov ma koliko njegov zločin tanak bio. Gospođa Šešo će platiti i sudske troškove i neće i neće i neće i neće joj biti olakotna okolnost što su dvije fete parizera debele jedan centimetar.

Gledala sam one u Saboru da bih provjerila da li su svi hrvatski lopovluci jednako veliki. Onaj ministar obrazovanja, znanosti i sporta, onaj Pavo, ukrao je nekome znanstveniku komad njegova rada, uvalio ga u svoj i to nije označio kao tuđe. Da je Pavo lopina nema baš nikakve sumnje. U Saboru ne sjede samo visokoobrazovani ljudi, nisu svi doktori znanosti kao što je to onaj Pavo, ali nisu ni retardirani. Jasno im je da si, kad uzmeš tuđe, lopov ma što ukrao. Pa ipak…Satima su raspravljali je li onaj Pavo lopov ili nije.

Najglasniji u obrani lopine bio je premijer Plenković. Baš me zanimalo na koji će način braniti neobranjivo. Gospodin je, prvi sam put gledala njegov nastup, visok, bahat, “duhovit”, podrugljiv, naoružan nadmoćnim smiješkom i drhtavim podbratkom. Ukratko, borac. Dok sam gledala kako ustaje, pa sjeda, ustaje, pa sjeda, pala mi je na pamet stara poslovica. “Ja ću svoje otkukurikati, a hoće li svanuti nije moja stvar.” On jest kukurikao, nama nije svanulo.

One koji poznaju Plenkovića kukurikanje napuhanog pijetla nije iznenadilo. Mene jest. Mislila sam da nam se poslije Milanovića ne može dogoditi Milanović. Dogodio nam se. Za pametnije od mene logično. Ista škola, ista družba, isti nastup. Rugao se baš svakome tko je ukazivao na notorno, Pavo je lopov. Nekako bih sve to još i mogla progutati, očekivati od naših političara išta osim demagogije, laganja i krađe je suludo, ali me izbacio iz cipela kad je sabornicima krenuo pokazivati koliko je Pavo lopov. “Evo, ovoliko, samo ovoliko, gospodo, ovoliko, samo ovoliko…” Plenković je spojio vrh svoga palca sa vrhom svoga kažiprsta i pokazao nam kako je malo, ali zaista malo, ma vidite koliko malo, ukrao Pavo.

Da ne povjeruješ svojim očima. Otkad se to zločin mjeri debljinom? Da li su dvije fetice parizera koje je “bez odobrenja konzumirala” gospođa Šešo zaista deblje od ukradenog komada teksta što ga je “konzumirao” Pavo? Poruka je jasna. Silovanje tankim, kratkim kurcem nije zločin. Tanak, kratak kurac je licenca za silovanje.

Jednom reče Marx:”Tajna života je poštenje i pravednost. Ako to možete odglumiti, uspjeli ste!” Sve je Marx o Plenkoviću davno rekao. Dobri, stari Groucho.

Top