Da li Srpskom i Federacijom pušu neki novi politički vjetrovi i šta nam donosi 2017.

Politička preslaganja u oba bh. entiteta su na sceni tako da se već sada može reći da će i ova godina proteći bez vidnog oporavka ekonomije i poboljšanja uslova za građane. Neće doći ni do spektakularnih hapšenja onih koji su ojadili i Republiku Srpsku i Federaciju BiH.

Htjeli priznati ili ne stvarnost je da se u boljem entitetu, kako to vlast zove Republiku Srpsku, lošije živi nego kod onih u Federaciji. Takođe, u Federaciji, koja nije oslobođena krupnih afera poneki političar i zavrsi “iza brave” u odnosu na Republiku Srpsku.

Veza vlasti i kriminalnih struktura tako je isprepletena, da se često u neoficijelnim razgovorima može čuti da je RS u takvom stanju da njom upravljaju mafijaške strukture, a ništa bolje nije ni u ostatku ove zemlje.

Ova godina nije izborna, ali po svemu sudeći glavna bitka se vodi oko pozicioniranja stranaka pred naredne opšte izbore koji će se održati tek na jesen naredne godine.

Tako u vodećim strankama, srpskim, bošnjačkim i hrvatskim u toku je veliko preslaganje.

U SDA ključa, tako da već pojedine frakcije izlaze van tih okvira, a i kod Hrvata se nešto dešava.

Igranje na nacionalnu kartu odgovaralo je samo vlastodršcima na sve tri strane i sankcije Miloradu Dodiku izazvale su strah i uznemirenje, bez obzira što se to u javnosti pokušava sakriti.

Određena tišina zavladala je unutar te stranke, jer se na nazire u kom pravcu će se stvari odvijati u narednom periodu. Strah se uvukao i u tajkunske redove, naslonjene na tu stranku.

Pravljenje kriza i konflikta na nacionalnoj osnovi odgovaralo je političarima, posebno trojcu – Dodik, Izetbegović i Čović, ali ne i narodima čijim osjećanjima su manipulisali.

Da je vrag odnio šalu uvidjeli su i oni sami, jer je postalo jasno da se neće dozvoliti kočenje puta BiH prema EU, a na kome će morati da se desi “sanaderizacija” i na ovom prosotoru. Koga će to da zahvati teško je znati, ali potencijalnih kandidata je puno.

Iako SNSD još uvijek važi za glavnu stranku, primjetno je da i kod njih ima određjenih grupisanja. Tako se može čuti da je alternativa Miloradu Dodiku najozbiljnija ona oko novog gradonačelnika Igora Radojičića, koji slovi kao glavni faktor oko koga ce se neka nova grupacija stvoriti i to ne samo iz SNSD, nego i iz drugih stranaka u Republici Srpskoj.

Ne treba zanemariti njegov uticaj u javnosti, kojim dobro kao gradonačelnik pravi otklon od negativnih pojava, koje su proizveli ljudi iz stranke kojoj pripada, kao i od tajkunskih centara moći sa kojima je već na neku ruku ušao u konflikt.

Takođe, nije bez značaja i njegov međunaordni uticaj, kao i veze koje ostvaruje i sa ljudima u Srbiji, preko kojih se nameće kao jedan od bitnih političkih faktora s ovu stranu Drine.

Što se tiča SDS, druge po snazi stranke, mlado rukovodstvo nije uspjelo da se nametne i da javnosti jasno artikuliše politiku, koja bi bila prepoznatljiva i predstavljala alternativu vlasti.

Nasnalaženje i oslanjanje na ljude nejake i krajnje sumnjivog morala glavni je problem novog rukovodstva SDS, koji su akcenat rada stavili na kabinetske i administrativne poslove, kao da bježe da se uhvate u koštac s problemima koji su iz dana u dan sve evidentniji u Republici Srpskoj. Nemogućnost da poslože stvari unutar stranke i njihovo neznanje i nepoznavanje političkih procesa bacilo ih je u zaplećak tako da se teško mogu nametnuti kao alternativa postojećoj vlasti ili režimu kako vole da kažu za vlast u Republici Srpskoj.

Bilo kako bilo, biće ovdje zanimljivo na proljeće, kao i ponašanje vlasti u Srbiji nakon predsjedničkih izbora u toj zemlji. Već postoje neke informacije da i zvanični Beograd želi ovdje da vidi neka druga lica koja će moći da odgovore svim izazovima koji slijede.

Vrijeme curi i ono ne ide na ruku ni vlasti ni opoziciji, jer ni jedni ni drugi ne artikulišu “glas naroda”. Očito je da se traži “narodni tribun”, koji će da objedini nezadovoljne snage kojih je iz dana u dan sve više.

(BN televizija)

Top