MIROVNI PLAN ZA BLISKI ISTOK U 2017. Abdullah Gul: Strani elementi koji su se miješali i bivši lideri otvorili su Pandorinu kutiju u regiji

Svijet treba naučiti iz debakla Iraka da cijepanje zemlje može imati dalekosežne geopolitičke posljedice…

Bilo koji uspješan napor u narednim godinama da se okonča konflikt na Bliskom istoku mora biti popraćen velikim projektima za rekonstrukciju, piše autorReuters

U 2016. godini, konflikti na Bliskom istoku nastavljaju se širiti daleko izvan okvira palestinsko-izraelskog pitanja koje je bilo dominantno u regionalnoj politici dugi niz godina. Ulaskom u 2017. godinu, četiri ključne zemlje (Irak, Libija, Sirija i Jemen) rastrgane su u građanskim ratovima.

Konflikti na Bliskom istoku reflektiraju se na svijet izvozom terorizma i izbjeglica, što su produkti koji dodatno jačaju populizam i autoritarnost na Zapadu, kojih gotovo nijedna zemlja nije pošteđena. U godini koja je pred nama, svijet će biti pod sve većim pritiskom – više nego ikada ranije – da počne rješavati konflikte na Bliskom istoku i njihove opasne efekte koji se prelivaju na ostatak svijeta.

Na samom početku, oživljavanje izraelsko-palestinskog mirovnog procesa mora biti na vrhu prioriteta. Iako ovaj konflikt nije privukao značajnu pažnju u posljednjim godinama, kako je to bio slučaj u prošlosti, rješavanje pitanja okupacije palestinskih teritorija i kontinuirane humanitarne krize jednako je važno kao i prije.

Postizanje dogovora, koji bi bio utemeljen na jasnim uvjetima i koji bi podržali Ujedinjene nacije, Evropska unija i ostatak međunarodne zajednice, osigurao bi Izraelu sigurnost i normalizirao odnose u regionu, posebno sa arapskim susjedima. To bi stvorilo prilike za regionalnu i globalnu saradnju, a time bi se, također, vratio izuzetno potreban kredibilitet samom međunarodnom sistemu.

Možemo se samo nadati da će novoizabrani predsjednik Donald Trump nastaviti mirovne napore Sjedinjenih Američkih Država, a da njegova retorika o Palestini i statusu Jerusalema tokom predizborne kampanje neće biti predložena politika SAD-a.

Francuska, mora se priznati, pokazuje interes za oživljavanje mirovnog procesa, čak i kada trpi napade terorista pod pokroviteljstvom Islamske države Iraka i Levant (ISIL). Rusija je, također, nedavno pokušala dovesti palestinske i izraelske lidere za pregovarački sto u Moskvi, iako pomaže sirijskog predsjednika Bashara al-Asssada u građanskom ratu u toj zemlji.

Nedavne inicijative koje su predložile ove države upućuju na to da je međunarodna zajednica nestrpljiva da riješi najduži konflikt na Bliskom istoku, kako bi pomogla da se zaustavi plima terorizma i drugih globalnih problema koji dolaze iz ovog regiona.

Arapska mirovna incijativa

Da bi se unaprijedio proces uspostave mira u 2017. godini, međunarodna zajednica treba prihvatiti Arapsku mirovnu inicijativu (API), koju je iznio rahmetli kralj Saudijske Arabije Abdullah bin Abdul Aziz u 2002. godini. Ovaj plan su već dobro prihvatile sve strane u konfliktu, a podržava ga i Arapska liga.

Kada se radi o Iraku, Libiji, Siriji i Jemenu, međunarodna zajednica mora nastaviti koordinirati zajedničke vojne kampanje protiv terorističkih uporišta u svakoj zemlji. Međutim, okončanje ovih konflikata zahtijevat će politička rješenja.

Iako su već izneseni prijedlozi za podjelu ovih država, oni ne mogu biti implementirani dok se sve strane ne slože o tome. Ustvari, nije sigurno da bi formiranje novih država moglo biti lakše od pokušaja da se ove države zadrže u svojim granicama.

Strani elementi koji su se miješali i neodgovorni bivši lideri sa Bliskog istoka otvorili su Pandorinu kutiju u regiji, počevši od rata u Iraku. Ono što svijet treba naučiti iz ovog debakla jeste da cijepanje zemlje može imati dalekosežne, nepredvidive geopolitičke posljedice.

Određene frakcije u Iraku i Siriji i dalje kapitaliziraju činjenicu da postoji vakuum u smislu sistema i reda u ovim državama, te postavljaju maksimalističke ciljeve koji će samo podstaći dalji revanšizam i sukobe u regionu. Bilo koje rješenje koje prisiljava ljude da predaju teritorije ili resurse koje smatraju dijelom svoje nacionalne baštine samo će dodatno pogoršati situaciju.

Posrednički ratovi

Posrednički ratovi koji se vode u Iraku, Libiji, Siriji i Jemenu veoma često se opisuju kao sektaški konflikti između muslimana šiita i sunita. Međutim, jedan od glavnih faktora koji dodatno raspiruje sektašku borbu jeste nepovjerenje između Irana i Saudijske Arabije. Dogovor ove dvije regionalne sile imao bi pozitivan efekat na mnoge lokalne konflikte u regionu.

Prema tome, sektaški sukobi trebaju se riješiti političkim naporima na visokom nivou koji bi prihvatili modele pomirenja, poput „Islamske inicijative približavanja“ koju su u aprilu 2016. iznijele Turska i Kazahstan u okviru 13. samita Organizacije islamske saradnje. Bez sumnje, odnosi između Irana i Saudijske Arabije veoma su napeti, ali ove dvije zemlje su se dogovorile o mnogim pitanjima u prošlosti, i ne nedostaje historijskih primjera mirnog suživota šiita i sunita.    

Bez ambicioznih napora da se pitanju iznova priđe, građanski ratovi i terorizam nastaviti će izazivati ogromna razaranja na Bliskom istoku. Došlo je do zastoja trgovine, industrije i transporta u velikim djelovima Iraka, Libije, Sirije i Jemena, što se negativno odražava na ekonomiju cijele regije.

U nedavnom izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda opsuje se kako oružani konflikti narušavaju razvoj i povećavaju inflaciju širom regije. Ovaj izvještaj upozorava da, iako je ove troškove moguće suzbiti uz pomoć određenih političkih intervencija, ne postoji magično rješenje bez okončanja nasilja.

Konflikti na Bliskom istoku ne uništavaju samo ekonomsku infrastrukturu i industrijska postrojenja; oni također uništavaju sistem zdravstvene zaštite, obrazovne usluge, kulturno-historijsko nasljeđe i mnoge druge društvene institucije.

Projekti rekonstrukcije

Prema alarmantnom izvještaju UNICEF-a, milionima raseljene djece i omladine je uskraćeno obrazovanje, a to ih čini neaktivnim i besposlenim. Oni postaju nesposobni za rad bilo gdje, što implicira nesagledive ekonomske i socijalne troškove u budućnosti.

Ustvari, bilo koji uspješan napor u narednim godinama da se okonča konflikt na Bliskom istoku mora biti popraćen velikim projektima za rekonstrukciju  – zasnovanim na Marshallovom planu kojim se iznova gradila Evropa nakon Drugog svjetskog rata – kako bi se spriječilo da zemlje opet ne poskliznu u rat.

Politički reformatori u regionu moraju postaviti na vrh regionalnog dnevnog reda principe poput ljudskih prava, vladavine zakona, transparentnosti i dobrog upravljanja. U 2017. godini, zemlje koje su izbjegle konflikte trebat će sačuvati svoju relativnu stabilnost kako bi pomogle da se stabilizira ostatak regiona.

(TBT, Al Jazeera)

Top