Vrhovni sud presudio protiv otkrivanja uloge Izraela u genocidu u BiH

Vrhovni sud Izraela je prošli mjesec odbio zahtjev da se otkriju detalji izraelskog izvoza oružja u bivšu Jugoslaviju za vrijeme genocida u BiH 1990-ih. Sud je donio odluku da bi otkrivanje uloge Izraela u genocidu išlo na štetu vanjskim poslovima države.

Vrhovni sud Izraela je prošli mjesec odbio zahtjev da se otkriju detalji izraelskog izvoza oružja u bivšu Jugoslaviju za vrijeme genocida u BiH 1990-ih. Sud je donio odluku da bi otkrivanje uloge Izraela u genocidu išlo na štetu vanjskim poslovima države.

Podnosioci zahtjeva, advokat Itay Mack i profesor Yair Oron, sudu su predstavili konkretne dokaze o izvozu oružja Izraelskih odbrambenih snaga srbijanskim snagama, uključujući obuku kao i municiju i puške. Pored ostalog, među dokazima se nalazio i dnevnik generala Ratka Mladića, kojem se trenutno sudi na Međunarodnom sudu zbog počinjenja ratnih zločina, zločina protiv čovječanstva i genocid. U svom dnevniku Mladić ekplicitno navodi čvrste oružane veze Srbije s Izraelom u to vrijeme.

Odgovor izraelskog državnog tužioca i odbijanje zahtjeva sa suda je svojevrsno priznanje Izraela da je surađivao u genocidu u BiH: ako vlada nema šta kriti, sporni dokumenti ne bi trebali predstavljati nikakvu prijetnju međunarodnim odnosima.

U periodu od 1991. i 1995. Bivša Jugoslavija se raspadala a krvavi obračun koji je uslijedio sa sobom je nosio masakre i genocid.

Srbija je 1991. do 1992. vodila rat protiv Hrvatske, te protiv BiH od 1992. do 1995. U oba rata su Srbi počinili genocid i etničko čišćenje u područjima koja su okupirali, što je dovelo do smrti 250.000 ljudi. Desetine hiljada drugih su ranjeni i izgladnjivani, veliki broj žena je silovan, a veliki broj ljudi je mučeno u koncentracionim kampovima. I druge strane u konfliktu su također činile ratne zločine, ali se zahtjev fokusira na izraelsku saradnju sa srbijanskim snagama. Neopisivo okrutna zlodjela u Jugoslaviji su najgori u Evropi od holokausta.

Jedan od najzloglasnijih pokolja počinili su vojnici pod komandom generala Ratka Mladića u blizini Srebrenice u julu 1995. Oko 8000 ljudi je ubijeno i razbacano po masovnim grobnicama u sklopu kampanje etničkog čišćenja muslimana u tom području. Iako je grad tada bio pod zaštitom UN-a, UN tada nije učinio ništa da spriječi genocid. Mladić je izručen Međunarodnom sudu pravde u Haagu 2012. i još mu se sudi.

U to su vrijeme sve važnije židovske organizacije pozivale na hitan prekid genocida i zatvaranje koncentracionih logora. Ali država Izrael nije. Izgledalo je da osuđuje masakr, ali je u tajnosti isporučivala oružje počiniocima zlodjela i vršila njihovu obuku.

Advokat Mack i profesor Oron su sakupili brojna  svjedočanstva o izraelskoj isporuci oružja Srbiji te je sve predstavljeno u njihovom zahtjevu.

1992. je u knjizi starijeg službenika ministarstva odbrane Srbije navedeno: „Jedan od najvećih poslova je sklopljen 1991. Iz očitih razloga, dogovor sa Židovima nije obznanjen u to vrijeme.“

Jedan Izraelac koji je volontirao u humanitarnoj organizaciji u BiH u to vrijeme je posvjedočio da ga je pripadnik UN-a zamolio da pogleda ostatke 120 mm granate s natpisom na hebrejskom jeziku koja je eksplodirala blizu sarajevskog aerodroma. Također je posvjedočio da je viđao srbijanske snage u BiH sa Uzi puškama izraelske proizvodnje.

U dnevniku Ratka Mladića stoji i da je „Izrael predložio pomoć u zajedničkoj borbi protiv islamističkih ekstremista. Ponudili su i obuku naših vojnika i besplatno snabdijevanje snajperima.“ U jednom izvještaju holandske vlade čak stoji da je „Beograd smatrao Izrael, Rusiju i Grčku svojim najboljim prijateljima. Na jesen 1991. Srbija je sklopila tajni ugovor o snabdijevanju oružjem sa Izraelom.“

Osim Srba, prema izvještajima, postojao i pokušaj sklapanja dogovora sa anti-semitskim hrvatskim režimom, koji se na kraju raspao.

Dok se sve ovo odvijalo u relativnoj tajnosti, na javnom nivou je vlada Izraela izražavala žaljenje zbog situacije kao da se radi o nekoj višoj sili a ne ljudskom pokolju.

2013. Izrael nije imao problem s izručivanjem BiH građanina koji je u Izrael imigrirao 7 godina ranije i koji je tražen jer se sumnjiči za sudjelovanje u masakru u BiH 1995. Drugim riječima, u jednom je trenutku sama je država priznala ozbiljnost situacije.

Odluku Vrhovnog suda u vezi sa zahtjevom podnosioci zahtjeva nisu imali dozvolu čuti. Sudije Danziger, Mazouz i Fogelma su odbili zahtjev i prihvatili stav države da bi otkrivanje oko izvoza u Srbiju  Izraelskih odbramenih snaga za vrijeme genocida naštetilo poziciji države, a ta potencijalna šteta prevazilazi interes javnosti.

Odluka je opasna iz nekoliko razloga. Prvo, sudsko prihvatanje stava države da bi otkrivanje narušilo vanjskim poslovima Izraela je zbunjujuće. Drugo, u velikom je interesu javnosti državnu involviranost u genocid, uključujući i krijumčare oružja, pogotovo jer je država osnovana nakon uništenja njenog naroda u holokaustu. 

Kada sud donosi odluke u slučajevima genocida koji štete državnoj sigurnosti – što ostaje sasvim nedokazano – onda po važnosti nadmaši potragu za pravdom za žrtve takvih zločina, i to šalje jasnu poruku: državno pravo na sigurnost, bilo pravo ili imaginarno, je apsolutno i važnije je od prava njenih građana i drugih.

Ova odluka suda također može dovesti i do zaključka da što je veći zločin, lakše ga je zataškati. Što se više oružja proda i što se više ubica obuči, veća je šteta po državne vanjske odnose i sigurnost ukoliko se takvi zločini obznane, a težina navodne štete će stati ispred interesa javnosti. To je neprihvatljivo. Ovakva odluka sudije pretvara u saučesnike, kao što su podnosioci zahtjeva i naveli.

Država se nalazi i pred nizom sličnih zahtjeva u vezi s njenom suradnjom u ubistvima argentinskih hunti, Pinocheovog režima u Čileu, i Šri Lanki. Advokat Mack namjerava ispostaviti dodatne slučajeve do kraja ove godine. Čak i ako je u interesu države da odbije ove zahtjeve, Vrhovni sud mora prestati pomagati da se ovi zločini sakrivaju – ako ništa da se stane u kraj zločincima u našem vremenu.

Top