NAJLUĐA PRIČA IZ DAYTONA: Kako je Haris Silajdžić nadmašio Borisa Jeljcina u alkoholu?!

O pregovorima u Daytonu do danas, kada se navršava dvadeset godina od potpisivanja mirovnog sporazuma, napisano je gotovo sve što je važno, objavljeno je i nekoliko knjiga učesnika pregovora, između ostalih i glavnog američkog pregovarača Richarda Holbrookea, zatim Carla Bildta, generala Wesleyja Clarka…

 I domaći učesnici dejtonskih pregovora su u kasnijim intervjuima i dnevničkim zapisima otkrivali brojne tajne, javnosti nedostupne detalje koji su se odvijali iza zidina američke vojne baze “Wright -Patterson”.

 

Mnogi detalji, pa i prvorazredne pikanterije, su kasnije ušli u “narodnu predaju”, poput načina na koji je Slobodan Milošević prepustio Sarajevo Bošnjacima tokom pregovora sa Harisom Silajdžićem, ili kako je od Franje Tuđmana tražio da mu dadne u BiH bilo šta, “šume, livade, brda… samo da namirim 49 posto teritorije za Republiku Srpsku”.

 

No, najduhovitiju priču iz Daytona ispričali su nam neki od pregovarača koji su bili u sastavu zvanične delegacije Bosne i Hercegovine, koju su predvodili predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i Haris Silajdžić, predsjednik Vlade RBiH.

 

Izetbegović i Siljadžić dobili su od domaćina iz američkog protokola luksuzne, predsjedničke apartmane, dok su svi ostali članovi bh. delegacije dobili obične, “vojničke” sobe.

 

Predsjedničke apartmane imali su još i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman i u njima su se uglavnom održavali sastanci članova delegacija.

 

Izetbegovićeva pratnja je prije njegovog useljenja u apartman zamolila domaćina da iz frižidera iznese boce sa alkoholom, jer ga on ne konzumira.

 

Iako ni Haris Silajdžić ne pije alkohol, iz njegovog frižidera boce nisu iznesene.

 

Tako je Silajdžićev apartman bilo omiljeno okupljalište članova bh. delegacije, sa punim komforom i, što je još važnije, izborom najluksuznijih alkoholnih pića.

 

Uz rashlađeno piće, pojedini članovi delegacije BiH, koji su odranije imali “reputaciju ljubitelja dobre kapljice”, dogovarali su se do ranog jutra, crtali karte, davali sugestije Silajdžiću koji je poznat kao krajnje tolerantan i fleksibilan po pitanju (tuđeg) konzumiranja alkohola.

 

Sve prazne, popijene boce, ponekad i njih tri-četiri ujutro bi pokupila posluga, a njihovo mjesto u frižideru zamijenile bi nove-pune.

 

Nakon nekoliko dana koliko je to trajalo, jednog od Silajdžićevih suradnika pozvao je ustranu šef protokola “cijele parade” i diskretno, ali zabrinuto, mu saopćio da njegov šef (Siljadžić) “zaista prekomjerno pije” i da “vidi šta se može uraditi po tom pitanju”.

 

Šef protokola je rekao da je on iskusan u tim poslovima, da je obezbjeđivao mnoge strane državnike, ali da ovo do sada nije vidio ni doživio.

 

“Znate, ja sam bio šef protokola tokom dolaska predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, koji jeste puno pio, flašu-dvije votke dnevno, ali mnogo manje od gospodina Silajdžića”.

 

Nakon te domaćinske sugestije i zabrinutosti, “druženja” u Silajdžićevom apartmanu su bila rjeđa i slabije “posjećena”…

 

(S.B.)  

Top