Hilari na psihijatriskom kauču

Ona je ubica. Već je pobila milione. To je suština. Na osnovu mog 47 godina dugog bavljenja psihologijom, to je prosta istina koju sam nevoljno otkrio na osnovu svega što sam vidio ili pročitao o ovoj uvrnutoj sociopatskoj ženi.

Ipak, tu istinu poriče svaka ćelija mog bića. Zbog toga što mnogo volim život i želim da u njemu uživam dokle god mogu.

Samo pogledajte mene i ovaj divni dom koji sam napravio za sebe i svoje voljene, sa lično dizajniranim Valdenovim jezercetom i kućicom, u kojoj su podovi prekrivenim visterijom, koja se nalazi u vodi kako bismo moja porodica i ja mogli sa zadovoljstvom da zaronimo kad god nam padne na pamet – u proljeće, na ljeto ili ujesen. Zimi volimo da klizamo po njemu.

Volio bih da me ovaj predivni svijet dugo nadživi i da se moji voljeni u njemu osjećaju srećno i sigurno. Ipak, tu je i zlo: neskriveni ubica, neskriveno genocidna osoba, polno zbunjena grandiozna žena – iskreno uvjerena da je ona otjelotvorenje drugog dolaska Julija Cezara – koja samo što nije izabrana za američkog predsjednika, što će joj dati nesputanu moć da spaljivanjem, izgladnjivanjem ili zamrzavanjem ubije svako živo biće na ovoj planeti (uključujući Vas i vaše voljene) u desetogodišnjoj zimi koja bi uslijedila nakon nuklearnog rata – samo da bi dokazala kako ima muda da to učini.

Kako bi cijela situacija poprimila dodatnu orvelijansku crtu, američki mejnstrim mediji su izgleda ubijedili većinu američkih glasača da je dokazani serijski ubica manje od dva zla.

Zaista? Koliko ljudi je Tramp svjesno ubio? Hilari je imala učešća u ubistvima miliona ljudi. Miliona! Od genocida u Ruandi, koji su 1994. ona i Bil podstakli uz pomoć CIA, do genocida nad sirijskim hrišćanima, koji je pokrenula sa pozicije državne sekretarke 2011. godine postavljanjem za ambasadora u Siriji specijaliste za genocide Roberta S. Forda, poznatog po salvadorskim odredima smrti.

Iako pravoslavni i katolički sveštenici neprekidno dolaze u ovu zemlju sa molbama da prestanemo sa angažovanjem terorista, genocid nad hrišćanima se neometano nastavlja. Kao što sam već pisao, to je kao kad su vozovi za Aušvic nastavljali neometano da saobraćaju na samom kraju Drugog svjetskog rata, bez ijedne jedine američke bombe ikada bačene na njih, iako su ih naši avioni prelijetali i slikali.

Ne radi se o tome da Hilari želi da sirijski hrišćani budu razapeti i obezglavljeni, baš kao što ni Pontije Pilat nije imao ništa lično protiv Hrista. U njihovim očima to je, kako bi Mafija rekla, „strogo poslovno“. U sirijskom slučaju Klintonkin pakt sa đavolom – za koji neki pravoslavni sveštenici vjeruju da stvarno postoji – sastoji se od sporazuma da ISIS i Al Kaida mogu da razapinju i obezglavljuju hrišćane do genocidnih razmjera (što čak i Bijela kuća danas priznaje) ako zauzvrat eliminišu Asada.

hriscani-sirija

A, ako Asad završi silovan bajonetom Klintonkinih „žestokih momaka“… Do đavola, Hilari će se to svidjeti. To je najbolesniji dio. Gadafijevo ubistvo analnim sodomizovanjem za nju nije bilo „strogo poslovno“. Pogledajte ponovo njenu vrtoglavu reakciju na vijest o Gadafijevom sakaćenju.

Hilari se očito „pali“ na pomisao kako jednog čovjeka do smrti krvavim bajonetom analno siluje drugi muškarac – kao da je i sama neki -transseksualni terorista koji sakati pravog muškarca. Možda Bila? Sve je tako izopačeno i bizarno. Hilari je bolesna, bolesna žena.

I ona to ne poriče. Zapravo insistira na tome da je ona uzrok Gadafijevog analnog sakaćenja. Nisam mogao da vjerujem svojim ušima… Kad je reporter Ci-Bi-eSa (kojeg bi Stiven Kolbert sa pravom nazvao još jednim servilnim „stenografom“) pokušao da je spasi pitanjem da li „zaista“ misli da je njen iznenadni put u Libiju (na sastanak sa „umjerenim“ teroristima) doprinio Gadafijevom sakaćenju, Hilari je pogledala iza zavjese, u nekog stvarnog ili zamišljenog obožavaoca, potom se neprimjereno nasmijala, zatapšala rukama i odgovorila: „Sigurna sam da jeste“

Pa šta je Gadafi uradio da zasluži ovo?

 

Pokušao je da prkosi Hilari Klinton i Volstritu koristeći ogromno naftno bogastvo Libije za stvaranje nezavisne Afričke investicione banke i posebne afričke valute – podržane sa 144 tone libijskog zlata – koja bi služila za trgovinu svim dobrima i uslugama (uključujući cjelokupne afričke neizmjerno vrijedne resurse), čime bi američki dolar i organizacije poput MMF i Svjetske banke – u kojima SAD imaju poslednju riječ u provođenju predatorskih „doktrina šoka“ – postali suvišni na kontinentu. Ukratko, Gadafijevi „kapitalni zločini“ (u bukvalnom i u suštinskom smislu) bili su „zločini uma“ jer se usudio da pomisli kako će libijsko još uvijek neopljačkano bogastvo iskoristiti da „konačno oslobodi“ Majku Afriku – da se poslužim izrazom iz mrtvog „Sna“ Martina Lutera Kinga, još jednog ubijenog sina Majke Afrike.

Ovi „kapitalni zločini“, koji se sastoje iz pogrešnog razmišljanja izazvali su ubilački bijes kod Hilari. Kad neko demonstrira nezavisnost, to je za nju otvoren prkos. Znak da on ima muda. Ma, pokazaće ona njemu. Pokazaće im svima. I pokazala je.

Dobro ga je „odradila“. Dođavola! „Odradila“ ga je pravim bajonetom! To je naša đavolja Hilari. Nijedan afrički ili arapski naftaš se više nikad neće zajebavati sa nama. U svakom slučaju ne dok je on/ona (autor sugeriše da Hilari ima krizu polnog identiteta; prim. prev.) Cezar. SAD! SAD! (eng. – USA! USA!“ – vrlo čest kolektivni navijačko-patriotski poklič u Americi; prim. prev.).

Pa koji su onda Asadovi „kapitalni zločini“? U suštini, postoje dva. Asadov prvi „kapitalni zločin“ je dopuštanje Iranu da šalje oružje i drugu pomoć glavnom protivniku Izraela u Libanu – Hezbolahu. Asadov drugi „kapitalni zločin“ bilo je odbijanje izdavanja dozvole za saudijski gasovod, koji je trebao kroz Siriju da stigne do Mediterana i tako odsiječe Rusiju od evropskog gasnog tržišta.

Plus što bi uklanjanje Asada oslobodilo sve one terorističke plaćenike koji se sada bore u Siriji za pokratanje „arapskih proljeća“ u južnoj Rusiji. Otud potreba za „smjenom režima“, uz nadu da će se Asadovo dupe na kraju naći na vrhu bajoneta.

To počinje uvođenjem bezazleno zvučeće „bespilotne zone“ nad Sirijom, koja se pominje u platformi demokrata i u Hilarinoj ličnoj predsjedničkoj platformi. Samo što „bespilotna zona“ u praksi i nije baš tako bezazlena. Ona podrazumijeva uništavanje cjelokupne sirijske i ruske avijacije (po mogućnosti na zemlji), aerodroma i protivvazdušne odbrane, zajedno sa svim ruskim raketnim i špijunskim brodovima ništa manje nego do Crnog mora – sve dok SAD i NATO ne uspostave puni suverenitet na sirijskom nebu, a njihovim avionima bude omogućeno da lete sami. Ako se to dogodi, Damask će se uskoro pretvoriti u Drugu Golgotu za hrišćane.

Ispostavlja se da to Obamu ne zanima. Izgleda da mu je i dalje želja da u istoriju ode kao predsjednik koji je osvojio Nobelovu nagradu iako je pobio stotine pakistanske, iračke, somalske i jemenske djece u ilegalnim napadima dronom. Čak i jednog 16-godišnjeg američkog dječaka, bez sekunde sudskog procesa, samo da bi se uspostavio legalni presedan da bilo koji predsjednik može naložiti ubistvo bilo kog Amerikanca, bez pružanja bilo kakvih dokaza. Vrhovni sud je zapravo odbio da primi žalbu dječakovog djeda o obustavljanju naređenja za egzekuciju njegovog unuka. To je Obamin legat.

obama-ubistva

Ali Obama je mlakonja u poređenju sa Hilari. Sa Mišel Flurnoj kao ministarkom odbrane, Viktorijom Nuland na poziciji državne sekretarke i možda Ešom Karterom na poziciji savjetnika za nacionalnu bezbjednost, Hilari bi dobila upravo bajonet koji joj je potreban da ga udijeli Putinu, džudo majstoru sa pojasom osmog stepena – najbolje rangiranom džudisti među svjetskim liderima.

„Ne brinite“, kaže elitni neokonski tink-tenk Centar za strateške i budžetske procjene u svom tanatofobičnom tomu Razmišljanja o Armagedonu. „Pobijediti Rusiju je mačiji kašalj“.

Samo otpočnite ograničeni rat sa Rusijom u Siriji, Ukrajini ili na Baltiku. Ispalite nekoliko manjih (low-yield) taktičkih nuklearki u Putinovom pravcu. Pretvorite nekoliko hiljada ruskih vojnika u pepeo kako biste kući -pokazali da Ipmperija znači biznis. I Putin će se potčiniti i kleknuti. (To baš liči na njega, zar ne?).

Mada američki masovni mediji Putina predstavljaju kao manijakalnog ubicu, „duboka država“ zna da je on u stvari racionalan i miroljubiv čovjek, koji nema nikakve veze sa svim zvjerstvima koje su SAD počinile – poput obaranja MH-17 – kako bi ocrnile njegovo ime i Evropu strahom zadržale pod našom komandom.

Ali Razmišljanja o Armagedonu smatraju da je Putin preveliki hrišćanin da bi bio zlopamtilo. Čak i da bi prije prihvatio poraz i podnio iznuđenu ostavku nego dočekao da vidi kraj čovječanstva u totalnom nuklearnom ratu. „To je ‘trezvena’ kalkulacija ovog centra. Kao i mnogih neokona“. Da će se, kad stvarno zagusti, Putin prije povući nego gledati istrebljenje ljudske vrste.

Nije da su neokoni spremni da budu istrebljeni. Ali to će biti njihova mala tajna. Da bi njihov veliki masni blef imao efekta, Putin mora biti uvjeren da će se oni, ako ne budu mogli da vladaju svijetom, odlučiti za Armagedon. U njihovim umovima đavolja Hilari je dovoljno luda da ubijedi Putina kako će ona zaista pritisnuti crveno dugme u naletu bijesa – ili zbog zavisti što nema penis – ako ne bude uspjela da ga primora na povlačenje.

dosta

Dakle, neokoni smatraju da će se Putin dostojanstveno povući. A potom će se sve srediti samo od sebe. Ruski narod će ponovo izgubiti nadu. Depresija, zavisnost od droge, alkoholizam i stopa samoubistava će još jednom porasti. Zaposlenost, prihodi, ušteđevine, vlasništvo nad kućama i farmama, hrana, bezbjednost i prosječan životni vijek će još jednom u padu probiti dno. Novi Jeljcin će preuzeti vlast. Centralna banka i Ministarstvo finansija će opet zaposliti predatorske američke finansijke „savjetnike“. Ostaci ruske industrije i resursi će biti rasprodani Zapadu kako bi i sada „podržao“ rusku ekonomiju. Samo što bi ovaj put ekonomsko nezadovoljstvo dovelo do još većih etničkih nemira i uspješnih „obojenih revolucija“ – dok se konačno ostvaruje cilj komadanja Rusije (u jednom trenutku i Kine). I Rusija kao zemlja će nestati.

Sve je isplanirano. Šta bi moglo da krene naopako? Samo je neophodno da Hilari ima muda da ispali par taktičkih nuklearki i Putin će se tu zaustaviti, okrenuti drugi obraz i otići u penziju.

Koliko je vjerovatno da će se ove stvari dogoditi? U sledećem članku ću se pozabaviti vjerovatnim Putinovim odgovorom.

Što se tiče Hilari, jasno je da pokušava da dokaže kako, iako možda nije dovoljno žena za Bila, svakako jeste dovoljno muškarac za predsjedničku fotelju. Ali hoće li se zaustaviti kad dokaže da je „čvrsta“?

Problem za nju i sve nas je to što nikada nije bila kažnjena za svoje zločine. Naprotiv. Bukvalno se izvukla sa ubistvom. Čak i genocidom. Najmanje dva puta. Pa gdje je onda njena tačka samokontrole? Bar ona vrsta samokontrole koja ne dolazi iz moralnosti, već iz promišljenosti? Psihopatska promišljenost? Nikad čuo!

To je razlog zašto je za mene video u kojem se ona smije na vijest o Gadafijevom sakaćenju tako užasavajući. Toliko je puna sebe u tom trenutku da joj ne pada na pamet da je gledaju ljudi koji možda ne dijele njeno zadovoljstvo ovim bolesnim, bolesnim aktom užasnog analnog sadizma; gledaoci kojima bi to moglo biti odbojno. I da bi čisto zbog političkih razloga morala malo da ohladi.

Ne. Ona misli da svi moramo biti kao njen obožavalac u prostoriji. Ne smijemo osjetiti odvranost, nego svi moramo zajedno sa njom da likujemo. Kakav je ona zapravo čovjek? Taj prvi među jednakima. Taj uništitelj država. Taj kasapin ljudskih bića.

Šta sve ovo znači za našu budućnost? U psihologiji imamo izreku da je prošlo ponašanje najbolji predskazatelj budućeg ponašanja. U tom slučaju mogu vidijeti ovakav prizor, dok se Hilari nalazi u svom bunkeru, miljama ispod beživotnog Vašingtona u kojem uveliko traje nuklearna zima… Iznova i iznova gleda snimke sa satelita koji leti nad sprženom Putinovom Moskvom, neprestano se trijumfalno smijući: „Dođosmo! Videsmo! On umrije!“

On je umro. I mi takođe.

Autor je licencirali klinički psiholog i dugogodišnji aktivista za ljudska prava koji živi i radi u Njujorku

https://youtube.com/watch?v=otpyDFCPozo” frameborder=”0” allowfullscreen><

Autor: Vilijam Vedin

Comments

comments

Top