Vukota Goveradica je osvojio predsjedničku nominaciju; Tek treba da osvoji SDS

1.
Vukota Govedarica osvojio je nominaciju za predsjednika SDS-a, sasvim realno i predsjedničko mjesto, a zatim mu slijedi najteži posao – Osvajanje SDS-a.
2.
Pozitivna okolnost po njega je što je SDS doživio poraz, “rupe” su vidljive golim okom i čitljive brojkama, a negativna okolnost je što će se oni koji su doprinijeli porazu braniti. 
3.
Druga negativna okolnost jeste implementacija izbornih rezultata, što je “produženi izborni poraz” SDS-a, njegova najteža posledica, a to je promjena vladajuće nomenklature u opštinama, gdje će SNSD&Partneri pomesti kadrove partija koje su izgubile.
4.
Izbor novog predsjednika stranke znači i preraspodjelu moći u organizaciji i ključno pitanje za Govedaricu jeste na koji način i sa kojim funkcionerima će on krenuti u osvajanje te moći unutar stranke, bez koje ne može ništa učiniti. 
5.
Istovremeno se nameće i pitanje unutrašnjeg djelovanja SDS-a – da li će ono biti decentralizovano, kao što je to bilo za vrijeme Bosićeve vladavine, ili slijedi centralizacija, koja bi omogućila novom predsjedniku i njegovom timu da stvari urede prema sopstvenoj viziji, brzo i efikasno.
6.
Pitanje je, naravno, i Govedaričinog Tima, koji je on najavio, ali ne i njegove članove.
Pitanje je i odnosa Govedarice prema protivkandidatima za predsjednika stranke koje je, zajedno sa njim, isturio Bosić; Riječ je Radu Saviću, načelniku opštine Lopare i Milanu Miličeviću, načelniku opštine Teslić i predsjedniku Glavnog odbora SDS-a. 
7.
Ukoliko Govedarica krene da ih minimizira, kako bi učinio nerealnim njihove ambicije u budućnosti da ga uklone sa pozicije predsjednika SDS-a, mogla bi biti kobna greška, jer bi dovela do novih teških turbulencija u stranci.
Mnogo logičnije bi bilo da ih Govedarica učini sastavnim dijelom svog Tima i zajedno sa njima krene u reorganizaciju stranke, istovremeno ih isturajući u javnost vrlo često kako bi se dobila slika stvarne promjene djelovanja SDS-a u javnoj sferi, koja je do sada bila, najblaže rečeno, presiromašna.
Savića nije SNSD nijednom uspio ni uzdrmati, dok je Miličević, u simboličkoj ravni, najveći pobjednik iz redova SDS-a, jer je u direktnom sudaru u Tesliću pobijedio premijerku Željku Cvijanović i Dragana Bogdanića, ministra zdravlja.
Miličević je pokazao i da razumije trendove, da ih je sklon primijeniti, jako dobro komunicira sa medijima i njegova uloga u Govedaričinom SDS-u trebala bi, kao i Savićeva, biti velika. 
8.
Govedarica bi trebao imati poveznicu sa osnivačima SDS-a i jedina osoba na koju on može računati u ovom dijelu je Milovan Bjelica; Bez te poveznice, on bi mogao imati velike probleme sa “Prvim Krugom” stranke, koji jesu vremešni, ali još uvijek imaju dio uticaja na terenu, kojeg se ta stranka ne bi trebala odreći.
Ne odriče ih se SNSD, zašto bi SDS?! 
9.
Veoma važno je i kakav odnos će Govedarica uspostaviti sa Obrenom Petrovićem i Mićom Mićićem, dva preostala Kneza SDS-a, čiji gradovi su, trenutno, najjača i najveća SDS-ova izborna baza.
Petrović i Mićić nemaju ambicije da vode SDS, ali, svakako, imaju ambicije da učestvuju u odlukama. Iako i Petrović i Mićić SDS koriste kao okvir iz kojeg djeluju, a nisu tipični pripadnici stranke, bez njih Govedarica, a ni SDS, u ovom trenutku ne bi puno značili.
Govedarica i njegov Tim, ko god ga činio, moraju naći način kako dogovoriti saradnju sa Petrovićem i Mićićem, spriječiti da ona bude deklarativna, privoliti ih da bude suštinska i tako iskoristiti njihova iskustva u borbi sa SNSD-om, koja, kako stvari stoje, mogu biti presudna u daljem profilisanju SDS-a.
10.
Podjednako važno, ako ne i najbitnije pitanje jeste odnos spram Mladena Bosića, koji je demisionirao i, defakto, rukopoložio Govedaricu za svog nasljednika.
Govedarica bi trebalo da cijeni taj postupak, a posebno činjenicu da se Bosić nije povukao zbog načina vođenja politike, već što je shvatio da je postao Gordijev čvor kadrovskih sukobljavanja i problema unutar SDS-a.
Bosić je procijenio da, nakon poraza, on lično Mač ne treba da upotrebljava, jer bi to dovelo do daljeg paranja stranke, pa je sebe “posjekao sa čela SDS-a”, tako riješio Gordijev čvor i otvorio odličnu prilliku Govedarici i njegovom timu da “ognjem i mačem” insipirišu katarzu u stranci.
Treba reći da je Bosić uspio dovesti SDS u desni centar, ali da mu stranačka kadrovska rješenja nisu bila jača strana. Dapače.
I sam je to uočio, pokazujući na taj način zrelost.
Bosić će, i u narednom periodu, biti jedan od najjačih političkih stubova SDS-a, jer ta stranka teško može da se vrati sa političkog puta koji je on trasirao. Svaki takav pokušaj značio bi njeno dalje mrvljenje. 
11. 
Govedarici je otvorena i mogućnost snažnijeg angažmana Aleksandre Pandurević, koja jeste medijski eksploatisana, ima težinu u javnosti, ali nedovoljnu težinu unutar stranke. 
Pandurevićevoj bi mogao omogućiti da se oproba i u dizanju infrastrukture, njenom ojačavanju i omasovljavanju. Trebalo bi joj, jednostavno rečeno, omogućiti da radi unutar stranke kao operativac, a ne da bude samo medijski eksponent i ništa više od toga.
12. 
U proteklom vremenu u SDS-u su odskočila i dva nova mlada političara – Marinko Božović i Davor Šešić, i bilo bi očekivano da im Govedarica omogući da preuzmu Istočno Sarajevo i Banjaluku. 
Na taj način, Govedarica bi, uz još niz nekolicinu mlađih funkcionera, te podršku Mirka Šarovića i Dragana Mektića, ministara u Savjetu ministara BiH, zaokružio Tim sa kojim bi mogao napraviti pomak iz ove situacije. 
13.
Dvanaest nabrojanih funkcionera SDS-a trebalo bi da mogu sprovesti reformu stranke, otvoriti je za mlade, omogućiti mladima da napreduju u stranci (što je do sada bilo gotovo nemoguće), otvoriti je za javnost i uspostaviti novu organizaciju, koja neće biti porozna i koja bi lakše odgovorila udarima Dodikovih snaga, koje neće prestati sa pokušajima uništenja SDS-a.
14.
Savez za promjene, čiji je SDS član i glavni nosilac, iako to tako ne vide druge stranke članice, ovakav kakav je ima male, gotovo nikakve šanse da opstane. 
SDS jeste izgubio izbore, ali je osvojio preko 120 hiljada glasova i ima šansu za budućnost, dok se PDP može smatrati perfektom, a NDP pluskvamperfektom.
Unutar Saveza trebalo bi postaviti stvari na zdravim osnovama – po redu velličina, a ne na ravnopravnim, gdje PDP ima ulogu pirane, a NDP parazita. O ostaloj bižuteriji iz tog Saveza ne vrijedi trošiti riječi.
15.
Pitanje koje se postavlja pred Govedaricu i njegov Tim jeste da li sačuvati Savez po svaku cijenu ili ne?
Istina, niko na političkoj sceni ne može sam; Ne može to ni SNSD, a ni SDS. Međutim, SNSD je uspostavio balans značaja sa partnerima, i ta stranka je neprikosnovena u Režimskom bloku, dok SDS to nije uradio u Savezu.
Istina je, takođe, da PDP i NDP izlaskom iz Saveza gube sve, praktično nestaju, dok se SDS-u, raspadom Saveza na dosadašnjim osnovama, takvo što ne može desiti. Upravo je suprotno: ukoliko ne dođe do radikalne promjene odnosa unutar Saveza, SDS će nastaviti da se topi, dok će PDP, možda čak i NDP, uspjeti preživjeti još jedno izvjesno vrijeme.  
16. 
Pred Govedaricom i SDS-om su teške odluke; Ta stranka je na ivici ambisa i od njihovog političkog umijeća zavisi da li će u ambis ili od ambisa. 
Brzina djelovanja je ključna. Pokazalo se da svako odlaganje, i najminimalnije, otvara širok prostor snagama destrukcije da nastave razaranje SDS-a.
Trebalo bi da je Govedarica to već naučio; Dovoljno bi bilo da pročita izliv mržnje u mozak Ognjena Tadića.
Sam Tadić je politički leš, a njegovo pismo, ma koliko to djelovalo paradoksalno, moglo bi omogućiti objedinjavanje SDS-a i zbijanje redova stranke.
Piše:Slobodan Vasković
Top