OGNJEN TADIĆ NAKON OSTAVKE PISAO STRANAČKOM VRHU: “U SDS-u je na sceni puč protiv zdravih vrijednosti”!

Ognjen Tadić, doskorašnji potpredsjednik SDS-a i zastupnik u Domu naroda Parlamentarne skupštine, nakon što je podnio ostavku na sve stranačke funkcije, Glavnom odboru SDS-a poslao je opširno pismo.

 Autentičnost pisma Tadić je potvrdio za portal Frontal.ba koji je prenio cijelo pismo.

 

Poštovani,

 

Ostao sam dužan članovima Glavnog odbora ozbiljno objašnjenje u vezi sa izjašnjenjem koje sam putem imejla, a ne putem sms-a kako su neki objavili, uputio Glavnom odboru SDS-a i u kojem kažem da prestajem da vršim dužnosti člana Glavnog odbora SDS-a, člana Gradskog odbora SDS Banja Luka i, samim tim, potpredsjednika SDS-a jer je to logično imajući u vidu da me na te fukcije imenovao predsjednik SDS-a koji je saopštio da se povlači.

 

Uvjerenje da sam dužan dati posebno objašnjenje proizašlo je i zbog toga što sam od subote do danas, a na inicijativu brojnih članova Glavnog odbora i članstva SDS-a, vodio cijeli niz interesantnih razgovora. Tako i sa delegacijom u sastavu Milan Milićević i Darko Babalj koja je sa mnom razgovarala po odluci rukovodstva stranke.

 

Zbog toga ovim putem dajem odgovore na neka od pitanja koja su mi postavljena, uključujući i moje mišljenje šta se dešava i kako treba popraviti sadašnje stanje u stranci.

 

Razlog zbog koga to činim pismenim putem je jasan sam po sebi. Ne želim da neko sutra izvrće moje stavove, tumači ih proizvoljno i tvrdi da sam rekao nešto što nisam rekao ili da nisam rekao nešto što sam rekao. Ovo uvjerenje posebno proizilazi iz toga što sam primijetio da i ljudi koji su članovi organa SDS-a, iako su bili prisutni na istim sastancima, naprosto tvrde različite stvari, govore o različitim informacijama i sl. Zbog toga ne želim da bilo ko sutra proizvoljno tumači ono što hoću da kažem.

Krenimo redom:

 

O puču koji traje

 

Vi ste, moje uvažene i cijenjene kolege, u prošlu subotu prisustvovali događaju o kojem se otprilike može izvesti zaključak da vam je predsjednik SDS-a Mladen Bosić rekao da su izbori pokazali da je stanje u društvu takvo da politika koju on zastupa kao čovjek koji želi pošten odnos prema politici, koji se suprotstvlja korupciji, koji ne želi svom narodu nove sukobe, koji želi bolje ekonomsko stanje, itd. nema dovoljnu podršku naroda, da on ne želi da odustane od takve politike, i da se zbog toga povlači.

 

I čujem da su mnogi aplaudirali. Gdje vam je pamet? U čiji zagrljaj letite? Da li neko možda želi da leti u zagrljaj onim poznatim licima u stranci koji politku žele pretvoriti u rijaliti, ili onima kojima je Bosić peti predsjenik koga žele da potroše, a čija se imena provlače kroz sve afere od Centreksa, Selekt-impeksa, ratnog i poratnog kriminala, privatizacija, pa do današnjih dana. Zbog toga vam otvoreno i pismeno kažem da je na sceni puč protiv zdravih političkih vrijednosti koji ima cilj da SDS pretvori u još jednu od stranaka koje su pod potpunim uticajem mafijaških pipaka i papaka obavijenih oko politike. Nemate pravo na to jer stranka nije vaša nego pripada narodu Republike Srpske.

 

Presrećan sam zbog toga što sam svojom ostavkom objavio pauzu u planiranom puču i time kupio vrijeme za stranku da se odbrani. Valjda ste imali priliku da razgovarate i razmislite o svemu. Ako niste nadam se da će vam ovo pismo pomoći u tome.

 

O odnosu Bosića i mene

 

Ja Bosića ne branim. Predsjednik Bosić i ja nemamo komunikaciju kakvu bi trebali imati ili kakvu bi neko očekivao da imamo imajući u vidu sve tračeve da iza ovakvih ili onakvih odluka stranke stojim ja. U posljednjih preko godinu dana mi smo u četiri oka razgovarali ukupno tri puta. Bilo je perioda od nekoliko mjeseci tokom kojih se uopšte nismo viđali niti čuli telefonom. U prvom od tih navrata, u septembru 2015. g. rekao sam mu da je stanje u stranci alarmantno jer se uspostavilo nekoliko centara moći koji upravljaju biznisom ili kadrovskom politikom, odnosno imaju uticaj na dio članstva koje je neprijateljski okrenuto prema aktuelnom rukovodstvu, odnosno koji su umislili da su značajni obavještajno-medijski centri koji strankom trebaju vladati iz sjene. Rekao sam mu i konkretna imena. Sve se to uglavnom nalazi u Istočnom Sarajevu. Rekao sam mu da te ljude mora urazumiti, što mu neće biti lako, kao i to da svi oni ne misle da rade protiv stranke nego jednostavno nisu u stanju da kontrolišu moć koja im je pala u krilo, jer su pod različitim uticajima svog okruženja. Rekao sam mu i to da se uporedo sa tim isti trend pojavljuje u njegovoj izbornoj jedinici kod jednog broja ljudi, kao i u Prnjavoru. Rekao sam mu da ti centri smatraju da su oni stranačka vlastela, a svi ostali opštinski i gradski odbori sluge i da to neće izaći na dobro jer će se potpuno poremetiti ravnoteža u stranci, a što će poremetiti njen ujednačen unutarstranački život koji smo teškom mukom gradili do početka 2015.g. Rekao sam mu i to da će iz takvog stanja proizaći grupa koja će napraviti puč u stranci, igrati na loš rezultat na sljedećim izborima, i rušiti njega kao glavnu prepreku privatizaciji i kriminalizaciji stranke, te da će podršku za takvo nešto ti likovi prihvatiti i od Dodika i od najcrnjih pojedinaca kakvih je nažalost bilo više u prošlosti SDS-a. Kao i mnogo puta do tada nije se složio sa mnom. Vjerovao je ljudima kojima je lično poklonio povjerenje, a koji sada pričaju kako je bi loš, pravio greške, da nisu bili njegovi ljudi već su samo poštovali predsjednika i sl.

 

Drugi put smo se vidjeli u proljeće 2016. g. kada sam mu rekao da je stanje krajnje loše zbog svih neispunjenih obećanja, nesposobnosti, kompromitaciji i gluposti jednog broja naših kadrova, i da on pod hitno treba podnijeti ostavku na funkciju predsjedavajućeg Predstavničkog doma kako bi se u punom kapacitetu bavio strankom, da Mektića koji je već tada bio na granici javne prihvatljivosti i bez ozbiljnih rezultata treba poslati za ambasadora u Beograd, da Lazara Mirkića treba inkorporisati kao delegata u Dom naroda, da Darka Babalja treba prebaciti u Predstavnički dom na Bisićevo mjesto u Kolegiju doma, a da Aleksandru Pandurević kao jedino očuvano lice koje se povezuje sa borbom protiv korupcije treba izabrati za ministra bezbjednosti BiH. Zašto Aleksandru? Pa ne znam da li znate, ali je važno da znate ako ne znate, da su svi veliki predmeti posebno iz bankarskog sektora upravo zahvaljujući Aleksandri pokrenuti. Ne želim komentarisati Mektićev rad u njegovoj kancelariji ili u okviru osnovnih poslova ministarstva koje vodi. Ipak, koliko se ja sjećam samo su dvije upečatljive teme koje je on otvorio. To je pitanje „ko je ženska osoba koja je viđena u društvu sa Miloradom Dodikom na nekom aerodromu“ i afera telefonski razgovor Mate Đakovića i Milorada Dodika u kojem se pominje tužilac Goran Salihović. Koliko se sjećam prvu temu otvorio je nakon što su ga prozvali za neki hotelski račun, a drugu temu otvorio je nakon što je objavljeno da se vodi istraga o njegovoj diplomi. Pametnom dosta.

 

Ipak, i danas je i vama a posebno našim članovima teško razumjeti sve što se dešavalo, pa čak i meni koji sam pokušavao da znam što više. Zbog toga mi je bilo logično da se bez velike pompe i uz priznavanje zasluga pred javnošću priredi častan odlazak Dragana Mektića sa ministarske na ambasadorsku funkciju. Predsjednik Bosić nije dao veći značaj mom prijedlogu.

 

Od tada pa do ovog četvrtka nismo u četiri oka razgovarali o stranci. Na posljednjem viđenju, u posljednji četvrtak, izložio mi je svoje viđenje situacije kakvo je ranije izlagao na Predsjedništvu SDS-a i ja sam mu rekao da se ne slažem sa njim. Kasnije ću reći šta mislim da treba uraditi.

 

Kako je stranka došla u ovakvo stanje?

 

Mislim da smo se potpuno izgubili nakon opštih izbora 2014. g. Što je najgore, svako živ nam je govorio da smo se izgubili, a mi smo kao hipnotisani nastavljali dalje.

 

Prvo, potpuna greška je bio pokušaj svrgavanja Mladena Bosića sa pozicije lidera stranke poslije tih izbora. Tada nam je bilo najpotrebnije jedinstvo stranke jer nam je bilo jasno da predstoji borba protiv kriminala i korupcije i da će naše nejedinstvo biti šansa za kriminalce. Jedinstvo nismo sačuvali. Prvo je stranka podvojena na Skupštini na Bosićeve i one koji su za Mićića. Iako su se njih dvojica kasnije prilično korektno ponašali jedan prema drugome, ostale su duboke podjele u jednom broju opštinskih i gradskih odbora.

 

Drugo, stranka je pri izboru Savjeta ministara, pa po inerciji i kasnije, vodila kadrovsku politiku po principima koji nisu korisni za rad i život stranke, dakle ne po kvalifikacionom principu, nego po principu podijele plijena. Česti su bili i takvi slučajevi da se članovi Predsjedništva mješaju u kadrovsku politiku odgora izvan njihove izborne jedinice, a zbog čega su poseban haos i nesloga nastali u Banjoj Luci. Niti jedno od naših bitnih obećanja takvom kadrovskom politikom nije ostvareno, jer i nismo imali dovoljan broj kvalifikovanih ljudi koji bi ga mogli sprovesti. Niti je razriješena neka afera, niti smo imali efikasan lijek da smirimo međunacionalne sukobe, niti je većina naših predstavnika u izvršnoj vlasti pokazala željno očekivane sposobnosti, niti smo uspostavili ozbiljan autoritet stranke u političkim procesima.

 

Treće, s vremenom je stranka ušla u stanje hipnoze zbog „danas će, sutra će“ obećanja o borbi protiv korupcije od čega na kraju nije bilo ništa konkretno. Neki likovi u stranci su iskoristili to stanje da bi razigrali paranoju u samom vrhu stranke i preko nje upravljali ljudima, a samim tim i političkim procesima. Bosić, a sa njim i SDS, je najčešće bio između Mektićeve šargarepe i štapa jednog broja članova Predsjedništva SDS-a u vidu „pouzdane informacije“ od još pouzdanijeg doušnika koji ukazuje na neku „opasnost“ po njega i stranku. Taj štap bi proradio svaki put kada bi oni primijetili da on sumnja u njihove dobre namjere, a najčešće je radio po mojim leđima jer sam se sukobljavao sa njima. Siguran sam da ste mnogi redovno čitali internet blogove, pa znate o čemu govorim. Narod je to gledao i prestao da nam vjeruje, a kada je vidio te mračne likove uz vrh stranke narod je počeo da sumnja da je sve što smo rekli samo obična prevara. I sve tako do poraza na lokalnim izborima.

 

Nije bez značaja i afera vezana za Fahrudina Radončića. Narod je gledao jedan važan sudski postupak i pitao se „zbog čega oni koji mogu da hapse Radončića neće ili ne mogu da hapse Dodika i njegove ljude“. I o tome znate sve.

 

Na kraju, bili smo posvađani, diskreditovani, bez novca, bez ozbiljnih i odanih saveznika i bez šansi. Koliko rukovodstvo stranke nije bilo svjesno toga najbolje govori podatak da je na posljednjoj zajedničkoj sjednici Glavnog izbornog štaba i Predsjedništva SDS-a, održanoj desetak dana pred izbore, izneseno većinsko mišljenje da nas očekuje maksimalan uspjeh na izborima. Nismo mi toliko glupi, samo nismo vjerovali jedni drugima. Postojalo je i postoji ogromno međusobno nepovjerenje i niko nije smio otvoreno da progovori plašeći se da će mu odmah neko od drugih članova Predsjedništva spakovati priču kako radi protiv stranke i širi defetizam, a što bi imalo značaj u unutarstranačkim obračunima. Kao po notama članovi Predsjedništva uglavnom su ponavljali predviđanja jednog internet blogera koja je pedantno objavio za svaku opštinu, svaku izbornu jedinicu.

 

O nekim lokalnim primjerima vezanim za rezultat na lokalnim izborima

 

Recimo, Prnjavor na direktan način ima ministra bezbjednosti BiH, direktora Sipe, rukovodioca Spoljno-trgovinske komore BiH, načelnika, lokalnu upravu, narodnog poslanika, a na indirektan viceguvernerku Centralne banke BiH (koja je bila ujedno i direktorica Glavne banke Republike Srpske) i direktora Kancelarije za veterinarstvo BiH. Ima i potpredsjednika SDS-a i određen broj članova Glavnog odbora. Stranka im nije mogla dati više od onoga što im je dala. Imali su odrješene ruke da rade kako god hoće. Izgubili smo.

 

Šta reći o Bijeljini u kojoj samo 2014. g. ostvarili najbolji rezultat „na sva četiri nivoa“, a sada imamo veoma tešku situaciju. Svi smo molili Miću Mićića da ne ide za pričom Nenada Stevandića. Iako je nekima u prvi mah izgledalo kako Stevandić na svoja ramena prima Mićića da bi ga krunisao, ubrzo se vidjelo da ga je podizao kako bi se na Mićićev vrat lakše nabacila omča u vidu Zlatka Maksimovića. Umalo katastrofa. A i ovako je situacija teška, jer ko zna na šta će se sve odlučiti SNSD ako okupi većinu.

 

Mogu nabrajati i druge, od Trebinja do Novog Grada, ali to bi tražilo previše prostora. Nadam se da zbog „brzih“ rješenja nećete propustiti to da napraviti ozbiljnu pojedinačnu analizu izbornih rezultata. Da pređem na poentu i upitam vas šta je zajedničko svim ovim slučajevima? Zajedničko im je pitanje: Šta vam je kriv Mladen Bosić? Zajednički im je i odgovor: Baš ništa!

Da li će onda stranci pomoći to što će ostati u rukovodstvu oni koji su odgovorni, a otići Bosić koga nisu ni pitali kako da vladaju u svojim opštinama? Moje je mišljenje da neće. Nastaviće se isto uz traženje nove žrtva.

 

O Banjoj Luci

 

Stranka je u Banjoj Luci 2014. g. ostvarila rezultat za Narodnu skupštinu od preko 22%, a za Predstavnički dom još i veći. Za poređenje ću reći da je to više od stranačkog rezultata u Bijeljini na ovim lokalnim izborima. Nakon udara vezanih za Stevandića i izbore za predsjednika SDS-a, stranka je trebala promjene na čelu Gradskog odbora. To mene niko nije nagovarao, to sam ja prvi zaključio i imao namjeru da to pravovremeno omogućim jer sam najodgovorniji. Tražio sam način da to uradim, predložio prof. dr Branka Blanuš,u člana Glavnog odbora SDS-a i prodekana Elektrotehničkog fakulteta u Banjoj Luci za novog predsjednika Gradskog odbora. Za to sam u otvorenim razgovorima dobio saglasnost svih najodgovornijih ljudi u Gradskom odboru, a prethodno i predsjednika SDS-a Mladena Bosića. Zakazao sam Skupštinu, dobio otvoren put na sjednici Predsjedništva SDS-a, i na kraju naišao na diverziju unutarstranačkih frakcija kojima je podrška stigla iz dijela vrha SDS-a koji nemaju adresu u Banjoj Luci. Tako su ljudi iz SDS-a Banja Luka po ko zna koji put od 1990. g. pa do danas pokazali nespremnost da odlučuju sami o sebi. Ogroman unutarstranački udarac koji nakon porasta rezultata od 200% na opštim izborima nisam ni u snu očekivao. Pogotovo zbog toga što je predloženi koncept svakome dao prostor za realizaciju. I Skupština i ideja su propali. Da kažem i ovo, prethodno sam čak razgovarao i sa Draganom Čavićem, u prisustvu Slobodana Vaskovića, objašnjavajući da je put kojim svi zajedno idemo krajnje loš i da se nešto pod hitno mora uraditi, te da ja planiram neočekivani stranački iskorak koji može biti pozitivan šok u Banjoj Luci, korak koji će biti osvježenje. Umjesto podrške, doživio sam salve laži i podmetanja koja traju do danas. Umjesto da prati pozitivan trend Gradski odbor je ušao u spiralu sukoba koja je privremeno zastala pobjedom jedne od struja na Skupštini Gradske organizacije, ali koja će se sigurno nastaviti nakon ovih izbora. Te frakcije nikako nisu mogle da shvate da im je jedini izlaz u saradnji, a ne u tome da traže mentore za svoje ambicije u Predsjedništvu SDS-a. Sa tim se mora prekinuti. Svi moraju ostati u SDS-u. Tu je i generacija mladih poput Davora Šešića, Ljube Ninkovića, Dejana Lolića, Stefana Pajića i dr. koji su mladi i obrazovani ljudi a pokazali su da znaju šta je stranački život, kao i to šta je organizacija posla u stranci ili u predizbornim aktivnostima. Svi su oni mlađi od 1980. godišta. Ko njih bude zavađao taj je neprijatelj SDS-a u Banjoj Luci i radi protiv njegove budućnosti, odgovorno to tvrdim.

 

Ima i onih koji iz prostog pasjaluka govore kako je Stevandić zaslužan za rezultat 2014. g. Reći ću vam samo on što vi ionako dobro znate. Zamislite kako mi je bilo voditi Gradski odbor u kome Stevandić svaki dan radi i meni i odboru ono što je od maja 2015. g. radio Bosiću i SDS-u u cjelini. Da li i sada mislite da je bilo lako da u takvim uslovima Gradska organizacija u Banjoj Luci napravi napredak od 200%? Sem toga, na ovim lokalnim izborima, rezultat SDS-a, PDP-a i Stevandićeve stranke nije veći od rezultata SDS-a iz 2014. g. Sam Stevandić koji se hvalio brojem ličnih glasova na posljednjim izborima dobio je šest puta manje glasova nego 2014. g. kada je bio na listi SDS-a.

 

O predsjedničkim izborima i TV duelu sa Dodikom

 

Stariji članovi Glavnog odbora dobro znaju sve okolnosti pod kojima sam predlagan za kandidata za predsjednika Republike Srpske. Da je bilo bolje stanje u stranci sigurno je da ja ne bih bio predlagan. Nakon Jelićeve smrti niko drugi nije htio biti kandidat jer je stranka poslije izbora bila potpnula. Nuđeno je i Aleksi Buhi i Vitomiru Popoviću i brojnima u stranci. Nije to nepoznato. Kasnije, poslije prebrojanih glasova, svi su rekli da se moglo pobjediti samo da se stranka malo više potrudila. Na izborima 2010. g. svi su znali da je Dodik prejak i saopštili da to moram biti ja jer sam imao odličan rezultat 2007. g., pa bi sve druge kandidature bile shvaćene kao neozbiljne. Ponovo smo napravili napredak i to za skoro 100.000 glasova, za taj nivo kandidovanja, u odnosu na 2007. g. Nisam ni pomislio da trebam biti kandidat 2014. g. Čak su moj vozač i jedan njegov ratni saborac bili kandidovani kao nezavisni kandidati kako bi se obezbjedila veća odbrana od izbornih krađa. Pa zar neko misli da bih dozvolio takvo nešto da sam htio biti kandidat?! U jednom momentu počela je priča kako sva istraživanja govore o tome da jedino ja imam šansu i kako stranka to treba učiniti. Ukalkulisana u to bila je i moguća podrška SNS-a i Aleksandra Vučića. Izgubio sam za oko 1%. Gdje? Pa uglavnom tamo gdje se nismo nadali, u jednom broju opština Hercegovine gdje smo imali načelnike i lokalnu vlast. Kažu poibjedio je Dodik jer je zapošljavao u HET-u i Termoelektrani Gacko. Na pitanje koliko ih je zaposleno rekli su oko 150?! „Pa“, rekoh,“da ste vi za dvije godine u svakoj opštini otvorili u prosjeku po trideset novih radnika, zapošljavanje u HET-u i Termoelektrani Gacko ne bi imalo uticaj“. Kasno.

 

Kažu da sam izgubio zbog TV duela sa Dodikom. Prvo, ja taj duel nisam htio. Nije mi trebao jer sam imao šansu da pobijedim i bez njega i mogao je poslužiti samo Dodiku da se pokuša popraviti. Ja sam TV duel predlagao 2010. g., a ne 2014. g. Nije bitno ko, ali neko iz Izbornog štaba SDS-a je na početku kampanje 2014. g., bez mog znanja i saglasnosti, rekao kako ja pozivam Dodika na TV duel. Naravno, nakon toga sam to morao potvrditi pred novinarima da ne bih bio osumnjičen za kolebanje. Slučnih incidenata je bilo i u drugim situacijama i uvijek sam ja morao objašnjavati tuđe greške iz kampanje, a ne neko drugi ko bi me poštedio toga. Bilo je šta je bilo. Da se vratim na TV duel. Pred sami TV duel našao sam se pred situacijom da kažem NE jedinoj dvojici ljudi kojoj to, u tom trenutku, zbog interesa stranke i kampanje nisam smio reći. Jedan od njih mi je rakao da eksperti kažu da ću izgubiti izbore zbog toga što je Dodik agresivniji od mene i da mi je posljednja šansa da to popravim u TV duelu gdje ga trebam agresivno napadati, kao i to da ako to ne učinim snosim odgovornost za rezultat. Očekivano je od mene da umjesto umjerenosti i staloženosti koju sam pokazao ne samo u kampanji, nego i u životu uopšte, pokažem agresivnost u vidu vama već poznatog nastupa. U znak podrške rečeno mi je to da ja smislim kakvo saopštenje želim u samom finišu kampanje. Dan poslije zaista sam dobio mogućnost da kažem šta želim, ali mi je drugi čovjek kome nisam mogao reći NE rekao „nemoj ništa“. I to je to. Nikada neću reći o kojim imenima se radi. I ovo što sam rekao je previše. Sada sam se našao u situaciji da braneći sebe branim stranku i ovo sam mlrao reći zbog stranačkog interesa, ma koliko me lično koštalo kasnije. Takva potreba očigledno postoji jer me oni koji vode puč u stranci najviše kritikuju zbog te TV emisije, a u ovom puču dijelom učestvuju i oni koji se predstavljaju kao saradnici prvog čovjeka iz prethodne priče.

 

O nekim mojim razilaženjima sa većinom u Predsjedništvu SDS-a

 

Odakle da krenem… Uzeću za primjer samo nekoliko njih. Recimo, nadao sam se da će na čelo Sipe doći Ranko Vuković, a ne neko drugi. Radi se o jednom od najvećih profesionalaca i najpoštenijih policajaca iz reda srpskog naroda. Mnogi od vas ga poznaju. Srušen je namještenom tezom o tome da nije nostrifikovao diplomu, iako je jedan od članova Nezavisnog odgora na sjednici pokazao sudsku odluku po kojoj to nije potrebno. Neću komentarisati Pericu Stanića jer dovoljno je dugo u mandatu pa to svako od vas može da učini. Drugo, bio sam protiv toga da se glavne političke odluke donose u Savjetu ministara. Politika se morala voditi u Parlamentarnoj skupštini. Ministri gledaju samo svoj posao i propuštaju stvari koje ih se ne tiču. Od početka ovog mandata sam jednom ili dva puta bio pozvan da kažem šta mislim na konsultacijama predsatvnika SDS-a u zajedničkim organima BiH, par puta sam zalutao na neke kružoke misleći da je druženje kad ono sastanak?! Nikada me niti jedan član Savjeta ministara prethodno nije upitao za bilo kakvo mišljenje o tome šta radi on ili Savjet ministara, a da o Budžetu i ne govorimo. Jednom sam tražio na Predsjedništvu SDS-a da govorimo o Budžetu BiH prije nego u Budžetu Republike Srpske, jer ovaj prvi mi pišemo i usvajamo. Kao da ništa nisam rekao. Treće, bio sam protiv toga da stranka prima podršku od kompromitovanih lica, posebno onih koje smo i sami kritikovali. Umjesto toga u stranci je hvaljen Mladen Milanović Kaja, kažu mi da je na posljednjoj centralnoj stranačkoj Krsnoj slavi u Prnjavoru jedna od glavnih zvanica bio je Borko Đurić. Vi svi znate bolje lokalna kompromitovana lica koja su se motala oko stranke. Četvrto, bio sam protiv onakve organizacije protesta u Banjoj Luci. Samo smo pomogli Dodiku. A trebalo je sa protestima početi u Trebinju, proći kroz sve velike gradove u Republici Srpskoj, podići čitavu Republiku na noge i na kraju zadati udarac dešavanjem naroda u Banjoj Luci. To sam predlagao. Ovako kako je urađeno više smo mi molili Boga i Lukača da sve prođe kako treba nego što smo prepali Dodika. I tako dalje… Da vas ne opterećujem brojnim pojedinostima, jer borba se nastavlja, svi mi ostajemo u ovoj kući i imaćemo kada pričati o svemu.

Rad Kluba poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske

 

Nemam primjedbi na ozbiljnost ljudi u našem Klubu. Znam ih dobro i znam kroz šta su u političkoj borbi prolazili. Na naš klub su i u ranijim sazivima postojale primjedbe da nije uvijek dovoljno borben. Ali, ne mogu da ne primijetim da je u proteklom periodu dio Kluba imao kompleks u odnosu na teme koje su bile vezane za naš rad u zajedničkim organima BiH. Posebno na Dodikovu tezu o „izdaju srpskih interesa“. Možda su neki mislili i to da Bosić, Tadić i neki drugi dijele neke milione, ali toga nije bilo. Ne bi nas Dodik držao na slobodi ,budite uvjereni u to. Možda su neki mislili i to da nisu ni dužni da se previše zalažu jer su obavezni prema svojim lokalnim šefovima, a ne prema stranci u cjelini ili nekom tamo predsjedniku Mladenu Bosiću. Neću da ulazim u te špekulacije. Ne želim to da prihvatim. Znam samo to da se uz ozbiljne udare i osipanje Klub ipak sačuvao i onoliko koliko može i zna predstavlja SDS.

O odgovornosti Savjeta ministara za izborni rezultat

 

Savjet ministara snosi dio odgovornosti. Tačnije, predstavnici Saveza za promjene. Nije tačna teza da Vlada Republike Srpske nije pala poslije lokalnih izbora 2012. g. na kojima je poražen SNSD. Pala je. Otišla je Vlada RS Aleksandra DŽombića i došla je Cvijanovićkina Vlada RS. Toliko mora znati onaj ko se bavi politikom.

 

O “brzim rješenjima” tipa HDZ Hrvatske

 

Slušajte, dragi prijatelji i prijateljice, kada u SDS-u pronađete čovjeka koji tečno govori četiri jezika, koji je završio ozbiljan fakultet tipa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji je radio u Londonu ili nekoj drugoj svjetskoj prestolnici, koji je bio diplomata u Parizu i Briselu, koji je magistrirao evropsko pravo, koji je član Parlamenta Evropske unije kao što je Andrej Plenković, vi ga odmah postavite za predsjednika SDS-a. Nemojte čekati Skupštinu SDS-a. Imate obje moje ruke za to. Ali vam moram reći da za sada u SDS-u samo Mladen Bosić liči tom opisu. Odmah da znate, ja nisam kandidat za predsjednika SDS-a niti sam povrijeđen pominjanjem nekih imena. Davno mi je nuđeno sve to i odbio sam više puta. Svjedoci za ovo što govorim sjede među vama. Sem toga nisam nikome zamjerio što se o takvim stvarima raspravljalo bez Milana Milićevića, Mirka Šarovića ili mene jer davno sam naučio da raditi u SDS-u znači svakodnevno trpiti spletke, poniženja i provokacije. Evo vam samo jedan tragikomičan primjer. Poslije izbora za predsjednika Republike Srpske 2007. g., a na kojima sam ja bio jedini SDS-ov kandidat, objavljeno je specijalno izdanje našeg lista „Javnost“. Mislim da je imao preko četrdeset stranica. Ilustrovano izdanje. Čitav broj je bio posvećen tim izborima, ali u njemu niti jednom nije bilo pomenuto moje ime niti se nalazila moja slika?! Nevjerovatno, ali istinito. I to se dešavalo u našem SDS-u. Ipak, nisam zamjerio. Takvo je stanje bilo u stranci. Kasnije su svi ti ljudi vidjeli da ja nisam neprijatelj bilo kome. Vrijeme je učinilo svoje. Dakle, nije ovdje riječ o Vukoti Govedarici, nego je riječ o SDS-u. Sem toga, nama izbori nisu pred vratima kao što su bili HDZ-u i moramo se za njih pripremiti sistematično i ozbiljno. Organizaciono i programski.

 

O Savezu za promjene

 

Savez za promjene je u problemima jer se čini da je izgubio potencijal. Dosta je narušen povlačenjem sa čela PDP-a Mladena Ivanića. Biće još gore ako naprasno ode Mladen Bosić. Njegovo rukovodstvo tada činiće Čavić, Mihajlica, Borenović, Šukalo i eventualno Govedarica (u slučaju naprasnog Bosićevog povlačenja). Po mom mišljenju to je nedovoljno ozbiljan tim, a vi slijedite koga god hoćete.

 

O odnosima sa SNS-om i Vučićem

 

Mnogi kada pominju moju ulogu u životu stranke pominju i odnose sa SNS-om u Srbiji. Kazaću vam ovo, bio sam na četveročlanom sastanku sa Tomislavom Nikolićem, Aleksandrom Vučićem i Mladenom Bosićem, prije nego što je Nikolić postao predsjednik Srbije, kada je Nikolić predložio da od SDS-a i SNS-a pravimo jednu priču, jednu stranku. Toliko o tome. Neki su mislili da Aleksandar Vučić treba da hapsi Milorada Dodika. Znate, to je policija druge države! Evo imamo mi sada našu policiju i ministra, pa zbog čega nema hapšenja?! Toliko o tome.

O onima koji su uzeli na sebe ulogu da pljuju po meni

 

Vrijeme je pokazalo ko ste, kakvi ste, koliko vas ima i čime se sve bavili. Niste me impresionirali vašim sposobnostima, znanjem ili inteligencijom. Vaš put od magacionera do milionera, vaše kupljene diplome, decenijska studiranja, vaš bezobrazluk… sve to je jadno i predstavlja nesreću ovog naroda i SDS-a. Vaš isforsirani puč ima jasan cilj, a to je da Bosić ode, na kratko dođe Govedarica koga će te skloniti ubrzo i dovesti nekoga ko će spas stranke potražiti u tome da ona orkestrirano aplaudira Miloradu Dodiku, naravno iz finansijsko-patriotskih razloga. Mislite li da radite nešto novo? To što sam ćutao do sada na sve vaše napade vezano je za to da nisam htio otvarati teme koje bi dodatno ugrozile vjerno stranačko članstvo na lokalnim izborima. Očigledno sam napravio grešku jer ste organizovali haos u stranci koji je doveo do poraza, a niko drugi nije imao hrabrosti da vam se suprotstavi. Imam pravo da vam ovo kažem jer sam ja 2012. g. bio šef Glavnog izbornog štaba i zajedno sa saradnicima vodio kampanju sa pobjedničkim rezultatom. Uništili ste i dio mog rada i imam pravo da kažem ovo što kažem. O vama se naravno mnogo zna. Od bizarnih detalja tipa kakve su poruke neki od vas slali na BN, a u kojima ste na podmukao način radili protiv vaših načelnika, pa do toga u kakvim su vidovima korupcije ili kriminala neki od vas. Vas, a ne Mladena Bosića, stranka se treba osloboditi ukoliko želi naprijed.

 

Šta da se radi

 

1. Smjena svih potpredsjednika SDS-a, i to ne zbog neposredne odgovornosti za izborni rezultat je i svaki odbor odgovoran sam po sebi, nego zbog toga što su svojim međusobnim sukobima, podmetanjima i lažima stvorili situaciju u kojoj je stranački rad bio blokiran skoro na svim nivoima.

 

2. Zabrana svim smijenjenim članovima Predsjedništva SDS-a da se kandiduju na vanrednim unutarstranačkim izborima.

 

3. Vanredni unutarstranački izbori u SDS-u na svim nivoima organizovanja.

 

4. Formiranje komisije u sastavu Blagoja Simić, predsjednik, Drago Bundalo, Miladin Stanić, Nedeljko Glamočak, Stevo Joksimović, Obren Petrović, Rado Savić, Nedeljko Mlađenović, Darko Babalj i Milan Radmilović, članovi, koja će upravljati unutarstranačkim izborima. Niko od dosadašnjih članova Predsjedništva ne smije biti član ove komisije. Rok završetka posla 13. maj 2017. g.

 

5. Formiranje komisije u sastavu Mirko Šarović predsjednik, Zoran Latinović i Nenad Lalić, članovi, koja će pripremiti plan reintegracije onog članstva i onih dijelova stranke koji su zbog unutarstranačkih odnosa napustili stranku ili se umrtvili, a nisu se sukobili sa generalnom politikom stranke.

 

6. Kadrovska komisija je dužna da u roku od dva mjeseca obavi razgovore sa svim nosiocima funkcija i utvrdi njihov doprinos za rad stranke, te predloži potrebne smjene onih finkcionera koji nisu ostvarili očekivani ili obećani doprinos stranci.

 

7. Formiranje komisije za izradu novog programa stranke u sastavu doc. dr Dragan Ćuzulan, predsjednik, te prof. dr Jovo Ateljević, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Branko Blanuša i prof. dr Aleksandar Savanović, kao članovi. Treba nam usavremljen, moderan i prepoznatljiv program za budućnost SDS-a i Republike Srpske.

 

8. Formiranje komisije za izradu novog Statuta SDS-a u sastavu Igor Ostojić kao predsjednik, Davor Šešić i Marinko Božović kao članovi (Moje je mišljenje i nada da će ova tri čovjeka biti okosnica za uspješnu budućnost SDS-a. Imaju dovoljno bitaka iskustva i rana za svoje godine. Jasno im je gdje su pravili greške i šta je pozitivan put stranke.).

 

9. Rekonstrukcija Savjeta ministara BiH nakon što svaki od funkcionera podnese izvještaj o svom radu.

 

10. Odstranjivanje iz organa stranke i isključenje iz članstva stranke svih lica koja su od afere Selekt-impeks i Centreks, pa do današnjih dana učestvovala u narušavanju ugleda stranke. Ako ne možemo pohapsiti lopove, bar ih možemo otjerati iz SDS-a i tako povratiti ugled stranke kod naroda.

 

Nakon provedenih aktivnosti treba pristupiti održavanju velike Skupštine SDS-a na kojoj će biti usvojen novi Program, novi Statut i biti izabrano kompletno novo rukovodstavo SDS-a. Do tada, a zbog statutarnih i disciplinskih ovlašćenja koja ima jedino predsjednik SDS-a i ne može ih prenijeti na bilo koga drugog, u toj ulozi treba ostati dosadašnji predsjednik koji će po potrebi dio drugih ovlašćenja prenijeti na predsjednika Glavnog odbora Milana Milićevića. Neka Bosić prije nego što ode počisti za sobom. Svakako će ga se mnogi od ovih pučista odricati kao da ga nikada nisu ni sreli, a kamoli znali.

Poštovani prijatelji

 

Sve ovo je bilo ukratko. Morate imati u vidu da sam jedan od desetak ljudi koji najbolje poznaju SDS. Brzo rješenje bi dovelo predsjednika koga niko ne bi slušao, koga bi svi savjetovali, koji ne bi mogao očuvati pozicije u Savjetu ministara i pored koga bi radio svako ono šta hoće. Na kraju bi i njega morali skloniti i došao bi neko treći ko čeka iz prikrajka. SDS bi uništio kandidat iz prikrajka jer bi ga na tacni, a zarad lične koristi nekoliko pučista, isporučio Miloradu Dodiku. To ne bi bio kraj ove politike jer bi se uvijek pojavio neko ko želi da vodi ispravnu politiku, ali bi bio kraj SDS-a koji predstavlja nadu da će jedina stranka koja pripada narodu donijeti bolje dane.

 

Na vama je da odlučite, a ja sam vam rekao dio onoga što sam morao da kažem.

 

Neki su se prepali da ću u slučaju da puč uspije srušiti Savjet ministara jer većina zavisi od mene ili Darka Babalja. Kakvo zadovoljstvo. Da li je to prvi put da neko prijeti mandatom kako bi sačuvao stranku od banditizma, a ne zbog lične koristi ili prelaska u drugu stranku ili nekog novca? Razgovarao sam sa zdravim ljudima vjernim stranci, i sa Bosićem, i bitno je da svi pučisti znaju da uspjeh njihovog puča ne donosi i mogućnost zloupotrebe vlasti u zajedničkim organima BiH.

Top