IZETBEGOVIĆ – LIDER KOJI TO NIJE Bakir Hadžiomerović: Atrofija Izetbegovićevog liderstva zrcali se jednako i u Srebrenici, i u Stocu, i na Uni i na Drini

Međutim, uz hronični izostanak liderstva, o kojem je nedavno tako ispravno pisao Nedžad Latić, posebna opasnost za ovu zemlju vreba iza izostanka ikakve Izetbegovićeve smislene vizije za izlazak iz tunela u koji smo, pod njegovim apsolutizmom, duboko zalutali…

 

Jučer je SDA od Centralne izborne komisije BiH zatražila da u Srebrenici poništi, a u Stocu što prije održi lokalne izbore. Zahtjev za novo glasanje u Srebrenici obrazložili su “brojnim uočenim nepravilnostima s glasačkim listićima” u koje su, kako, eto, tvrde u stranci Bakira Izetbegovića, bili uključeni i pripadnici MUP-a RS.

U međuvremenu je izborni materijal iz Srebrenice prebačen u centralu CIK-a u Sarajevu, gdje će se svi glasovi iz vreća još jednom prebrojati kako bi se uklonile eventualne (a realno nepostojeće) sumnje u regularnost rezultata. Nema nikakve dileme da će novo brojanje opet pokazati da je kandidat Mladen Grujičić osvojio znatno više glasova od Ćamila Durakovića. I to u SDA nikako da priznaju i preuzmu vlastitu odgovornost za “gubitak Srebrenice”. Zato valjda na sve načine pokušavaju zamagliti istinu, a ultimatum o novim izborima predstavlja im samo posljednju stepenicu na putu svjesne obmane bosanskohercegovačke javnosti.

U posljednja tri mjeseca razgovarao sam s mnogim ljudima iz Srebrenice. I svi su oni redom najavljivali da će Duraković sigurno izgubiti izbore jer, kako su tada tvrdili, “SDA nije učinila dovoljno da bi se što više glasača rasutih širom Federacije BiH registriralo u tom gradu”. Govorili su mi da su na kraju Izetbegoviću upućivali i izaslanstva s molbama za odgodu izbora. Međutim, vrh SDA te molbe nije uslišio. Više su vjerovali Durakoviću koji je nekako uspio ubijediti šefa stranke i njegove saradnike da nema razloga za brigu i da “stvari na terenu stoje odlično”. Te procjene su se, naravno, pokazale kao potpuno pogrešne i toga su sada itekako svjesni u SDA. Zato ovako očajnički i na sve moguće načine pokušavaju stanje u Srebrenici vratiti na proljeće ove godine. Međutim, teško je vjerovati da će im to poći za rukom. Šanse su zapravo nikakve…

Ima ona Oliverova pjesma koja kaže: “Sad je kasno da se kajem, nema nazad s ovog puta…” Tu se nekako može smjestiti i ova zaista tragikomična situacija u kojoj se našla najveća bošnjačka stranka. Ne samo po pitanju Srebrenice, već općenito u smislu uticaja na kreiranje bosanskohercegovačke političke stvarnosti. Vlast koju SDA predvodi raspada se po svim šavovima i na svim nivoima. Atrofija Izetbegovićevog liderstva zrcali se jednako i u Srebrenici, i u Stocu, i na Uni i na Drini, na koncu, i u dvogodišnjim rezultatima predizbornih ekonomskih ubleha o 100 hiljada radnih mjesta, cestogradnji, stranim ulaganjima, dok se uz njegov nalog i blagoslov budzašto rasprodaje sve što u ovoj državi vrijedi, od zemljišnog grunta do rijetkih profitabilnih preduzeća što su uspjela preživjeti SDA-ov privatizacijski tsunami s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća.

Međutim, uz hronični izostanak liderstva, o kojem je nedavno tako ispravno pisao Nedžad Latić, posebna opasnost za ovu zemlju vreba iza izostanka ikakve Izetbegovićeve smislene vizije za izlazak iz tunela u koji smo, pod njegovim apsolutizmom, duboko zalutali. Prema nedavno izrečenim tvrdnjama Fahrudina Radončića (a to će u još dramatičnijoj verziji potvrditi i treći član federalne koalicije Dragan Čović), komunikacija između šefova vladajućih stranaka svodi se na rijetke službene sastanke na kojim se možda ponešto i dogovori, ali se u praksi uglavnom ne provede. “Ja neću biti ničiji međed kojeg će vodati po političkim vašarima. Mi smo otvorili radove na hidrocentrali, a ja sam danas prošao pored nje i vidio da tri bagera stoje i da dva radnika sjede. To znači da ako SBB i ja, kao neko ko je nešto napravio u životu i kome se vjeruje, prisustvujemo jednom događaju početka stvaranja novih vrijednosti, onda ću ja prvi upozoriti građane i direktora Elektroprivrede, čovjeka iz SDA, neka izvoli, neka omogući da radovi teku onako kako smo obećali građanima. A ja građane neću lagati. Eto, to je taj novi odnos između SDA i nas”, rekao je za FACE TV šef SBB-a.

Ako Radončić javno tvrdi da ne laže građane, onda, je l’ tako, ispada da ih Izetbegović laže. Ili, da parafraziramo poznatu narodnu mudrost, ako laže Bakir, ne laže Fahro. Ipak, nije intencija ovog teksta da izigrava poligraf već je njegova namjena da skrene pažnju kako Bosna i Hercegovina zaista u svojoj recentnoj povijesti nije bila u opasnijoj i bezizlaznijoj političkoj situaciji. S Dodikovim referendumom na vratu, općim ekonomskim beznađem, duboko podijeljenim društvom i, k’o biber po pilavu, bošnjačkim liderom koji očigledno nije kapacitiran za posao koji radi. Ovo zadnje u velikoj mjeri generira sve ostale negativnosti i zato je barem deset puta važnije. To vam dođe nešto kao Općina Centar…

(TBT, Novi.ba/Bakir Hadžiomerović)

Top