Evo zašto pristalice Clintonove govore “neka idu u pakao” svi koji kritikuju Clinton Fondaciju

Piše: Jelena HANENKOVA

U VRIJEME kad mnogobrojni konflikti različitog stepena etičnosti bijesne oko Clinton Foundation i dobijaju sve veći publicitet u medijima, taktika novinara lojalnih Hillary Clinton svodi se na to da se izdvoji isključivo dobrotvorni rad, obavljen od strane Fondacije, a zatim da se nagovijesti – ili čak direktno izjavi- da se onaj ko pokreće ona druga pitanja, suprotstavlja samoj ideji dobrotvornosti.

James Karvil (savjetnik Clintonove i veteran demokratskog pokreta) objavio je, na primjer, da oni koji kritikuju Fondaciju zaslužuju da “odu u pakao”.

Druge pristalice Clintonovih nagovijestile su da kritičari Fondacije ne saosjećaju sa HIV-pozitivnom djecom i da su generalno-anti-gay fanatici.

“U to, da je Clinton Foundation uradila dobar posao, nema nikakve sumnje. Međutim, ova činjenica nema apsolutno nikakve veze sa etičkim pitanjima i korupcijom. Hillary Clinton je bila glavni američki diplomata i “tiranski režimi”, kakve imaju Saudijci i Katar, donirali su milione dolara organizaciji kojom je upravljala njena porodicai koja je djelovala u njeno ime. I to je bila izuzetno dobra prilika – da se priđe Klintovima, i da se osigura njihova podrška ako ona dođe na mjesto predsjednika.

Tvrdnje da je sve ovo samo dobročinstvo i pokušaj pomaganja ljudima u nevolji, uopšte ne treba razmatrati ozbiljno. Da biste vidjeli kako to funkcioniše, jednostavno vidi najveće donatore. Uprkos činjenici da Arapi nisu davali novac baš u vrijeme kada je ona bila državni sekretar, saudijski režim je donirao po različitim procjenama od 10 miliona do 25 miliona dolara Clinton Foundation. Donacije su stigle krajem 2014. godine, kada je ona tek pripremala svoju predsjedničku kampanju. Grupa pod nazivom “Prijatelji Saudijske Arabije” sa Sautemeljitelj – “saudijskim princem” dala je dodatnu sumu – do 5 miliona dolara.

Clinton Foundation priznaje i da su joj oko 5 miliona “poklonili” Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i vlada Bruneja. Kuvajt je donirao između 5 i 10 miliona dolara.

Teoretski, moglo bi se reći da ovi režimi (kao što je poznato, najrepresivniji i  među “najregresivnijim” u svijetu) doniraju demokrate jer su duboko uvjereni u dobrotvornu djelatnost Clinton Foundation i žele pomoći svima kojima je to potrebno. Međutim, postoji li i jedna osoba na planeti koja bi u ovo povjerovala? I je li privrženost Klintonovoj  zaista tako jaka da bi ljudi sa ozbiljnim licem tvrdili da je razlog što su saudijski, katarski, kuvajtski i emiratski režimi donirali velike sume novca Clinton Foundation – samo želja da se pomogne toj fondaciji u ostvarivanju velikodušnih ciljeva?

Uzmimo, na primjer, novonastali cilj Clinton Foundation – promociju prava LGBT pokreta i okrivljavanje njegovih kritičara kao ravnodušnih prema problemu AIDS-a. Da li Saudijci u tom smislu takođe podržavaju ovu “dobrotvornu misiju”? Da li to rade i Katarci i Kuvajćani?

Zar oni nisu u stvari homofobi? I zar ne treba pitati o intenzivnim i profitabilnim odnosima Clinton Foundation sa ovim anti-gay režimima- ili se samo treba diviti i štititi ih?

Svi posljednji događaji ukazuju na prvo. I sve ovo je flagrantno vrijeđanje inteligencije svakog ko dozvoli sebi da posumnja da je motiv ovih režima prilikom davanja miliona Clinton Foundation – bila nesebična želja da se pomogne u plemenitom poslu.

Još jedan veliki projekat Clinton Foundation je eliminacija neravnopravnosti koje “dovode do značajne ekonomske nejednakosti unutar i između država, a takođe ne dozvoljavaju velikim skupinama stanovništva da ostvare svoj potencijal”. Ko bi mogao posumnjati da je razlog što su Katar i Emirati donirali milione Clinton Foundation upravo njihova želja da se eliminiše takvo ekonomsko ugnjetavanje …

Ovo je osobito tačno ako uzmete u obzir da su ovi režimi donirali enormno više novca Clinton Foundation nego većini drugih velikih privatnih dobrotvornih organizacija.

Iz nekog misterioznog razloga oni izgleda imaju posebnu motivaciju da daj milione upravo Clinton Foundation, a ne drugim dobrotvornim organizacijama širom svijeta, koje se bave identičnim poslom. Zašto? Može li iko ovo objasniti?

Neke stranačke kolege Clintonove, koje se ne pretvaraju da su idioti i ne žele  da tvrde da su zalivski tirani u srcu svi mecene i da stoga doniraju Clinton Foundation, prešle su na drugu taktiku – nevoljko priznajući da je motiv tih donacija ostvarivanje konekcije sa Clintonovom i osiguravanje njihove blagonaklonosti, pritom insistiraju da je to quid pro quo i da ništa ne može biti dokazano.

Drugim riječima, obmanuti su sami režimi: oni su mislili da će dobiti sve vrste političkih benificija uz pomoć ovih milionskih donacija, ali to se nije dogodilo. Jer je Hillary Clinton jednostavno suviše poštena i savjesna kao državni službenik da bi ispunjavala njihova očekivanja.

Međutim, postoji dovoljno dokaza (objelodanjenih od strane novinara) da su režimi, donirajući novac Clinton Foundation, dobijali specijalan pristup i apsolutno pristrastan tretman od strane State Departmenta i Clintonove. Ali je isto tako tačno da niko ne može dokazati da je postojala situacija “usluga za uslugu”.

Drugim riječima, niko ne može dokazati što se događa u glavi Hillary Clinton, kada im se približava ili na drugi način postupa u interesu ovih režima-donatora. Da li ona to radi u zamjenu za donacije, ili jednostavno zato što ima “dokazanu” vezu sa arapskim diktatorima, ili zato što samo nastavlja decenijsku američku politiku podrške proameričkim tiranima u regiji?

Krajnje je ironično da ove dokaze “kvid pro quo” demokrati smatraju kao zaštitu Hillary Clinton.

Na kraju krajeva, to je već odavno bio glavni argument republikanaca koji su se protivili financiranju predizbornih kampanja, kao i glavni argument učesnika  Citizens United, koji su još davno proglasili demokrate korijenom svih zala (pravni slučaj “Građani SAD protiv Federalne izborne komisije”, № 08-205,558 SAD 310 (2010) – slučaj o regulaciji troškova organizacija u kampanji.

Vrhovni sud Sjedinjenih Država je odlučio da odredba o slobodi izražavanja zabranjuje vladi da ograniči političke rashode na nekomercijalnoj osnovi.

Načela, formulisana od strane Vrhovnog suda u ovom slučaju takođe su prošireni i na komercijalne korporacije, sindikate i druge institucije.

Ali sada, upravo  se demokrate moraju prilagoditi takvoj realnosti. Hillary, zajedno sa svojim suprugom, specijalizirala se za objedinjavanje političke vlasti sa ogromnim privatnim kapitalom, i konstantno eksploatiše posljednje, da bi ostvarila prvo, i obrnuto. Tako da su ostale demokrate primorane da  bace u vodu sve stare-dobre državne principe kojih su se ranije pridržavali  i u koje su vjerovali, pa umjesto toga da se bore za “pravednu stvar” – protive se reformama finansiranja kampanje: brane pravo velikih donacija – dokazuju da njihovu politiku ništa ne mijenja i da lični interes ovdje ne smrdi.

Demokrate klintonovskog krila su sada najglasniji pobornici glavnog argumenata, kojeg koriste građani “Ujedinjene većine”.

“Mi smo zaključili”, – napisao je sudija Anthony Kennedy, “da nezavisni troškovi, uključujući i one od strane korporacija, ne dovode do korupcije ili do rađanja iste”.

Sada je ovo argument Clintonove, koji će ona nemilosrdno koristiti  za zaštitu milionskih donacija tiranskih režima (kao i banaka s Wall Streeta i hedge fondova): jer, naravno, ne postoje nikakvi dokazi da je sve što se događa sa svim tim novcem – korupcija.

Varljivi znak dobročinstva – dokaz je i glavna demokratska odbrana Clintonove, kao i glavni argument, kojim se služe najvatreniji protivnici reforme finansiranja kampanje.

Republikanski senator Mitch McConnell je za USA Today još 1999. godine imenovao argumente protiv financiranja kampanje, rekavši da velike financijske donacije korumpiraju političare.

“Kako korupcija može napredovati ako niko nije korumpiran?” – Upitao je McConnell, odgovarajući na česte napade Johna McCaina u predizbornoj kampanji. “To je kao da kažeš da je banda korumpirana, ali je svaki od bandita ponaosob čist”.

Nemogućnost da se dokaže da političari djeluju u ime zajedničke koristi prilikom donošenja odluka u korist donatora, već odavno je glavno oružje onih koji se protive reformi finansiranja predizbornih kampanja.

Sada je to glavni argument pristaša Hillary Clinton. A što se tiče Citizens United, sudija John Paul Stevens pokušao je pobiti svaku drugačiju tezu:

“Ako želite nastaviti sa primanjem miliona dolara koji dolaze od tiranskih režima u Clinton Foundation kao rezultat pametne, pragmatične manipulacije – onda naprijed, dobar posao, nastavite u tom duhu. Ali, prekinite da vrijeđate inteligenciju građana pretvarajući se da su te donacije motivisane dobrim namjerama. Osim toga, ne smijete koristiti prava LGBT, AIDS i druge poluge, kako biste diskreditovali one koji sumnjaju u legitimnost dobijanja ovih miliona od najrepresivnijih, ženomrzačkih, homofobnih režima.

Najrazumnije je – priznati da se vaš argument za zaštitu svih ovih nesebičnih odnosa sastoji u tome da velike donacije nužno ne korumpiraju politički proces i političare koji su njihovi korisnici. Uostalom, to je bilo i nastavlja biti glavni argument koji se koristi za sabotiranje reformi finansiranja izbornih kampanja.

Upada u oči to da demokratski kandidati zaista nemaju drugog izbora nego da insistiraju na tome da je ovaj vid finansijskih odnosa potpuno korektan (naravno, Goldman Sachs je također donirao milione dolara Clinton Foundation i demokrate su davno dokazale da oni nisu protiv bogaćenja Goldman Sachs-a – iako se demokrate i ne trude da shvate zašto veliki trampu dugovi kineskim bankama i Goldman Sachsu stvaraju očigledne probleme) – piše The Intercept.

U tom kontekstu, odgovor Donalda Trumpa da je on (kao i svaki normalni biznismen) prodao svoje stanove u Trump Tower, izgleda kao dječja naivnost.

“Donald Trump je prema izvještajima, prodao 45-i sprat zgrade Trump World Tower Kraljevini Saudijska Arabija za 4,5 miliona  dolara u junu 2001. godine. Stan je kasnije postao dio saudijske misije Ujedinjenih nacija. Izvještaj je izašao na svjetlost dana, nakon što je Trump u više navrata podsjećao Hillary Clinton na novac koji je Clinton Foundation primila iz Saudijske Arabije.

“Dakle, što će se dogoditi ako Clinton postane sljedeći predsjednik? Proces određivanja budućnosti Clinton Foundation, ako Hillary postane predsjednik, neće biti lak zadatak “, – rekao je Bill Clinton 19. septembra.

“Ovo je situacija bez presedana i stoga još uvijek nema jasan plan”.

Ako Clinton pobijedi, sama Fondacija je izjavila da više neće primati inostrani novac.

Štoviše, Bill Clinton je izložio neke korake koje će Fondacija preduzeti u slučaju pobjede njegove supruge: ona će prihvatiti samo donacije od stanovnika SAD, legalnih građana Sjedinjenih Država, koji rade na temelju nezavisnih fondova. Bill Clinton će podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Fondacije i prestati prikupljati sredstva. Zato što će međunarodnu aktivnost finansiranja programa pomoći stranim vladama nastaviti sprovoditi neke druge prijateljske organizacije “, – objavio je CNN.

Top